Tijana Janjević je inspirativna mlada osoba koja, uprkos djelimičnom oštećenju vida, uspjeva da prevaziđe izazove kroz ljubav prema jeziku, muzici i novinarstvu. Njena strast za crkvenim pojanjima i folklorom, kao i rad na radiju, omogućavaju joj da promoviše srpsku kulturu i identitet. Rođena je u Danilovgradu, ima 30 godina, a u ovom razgovoru, Tijana dijeli svoja iskustva i poruke za mlade osobe oštećenog vida, pozivajući ih da se bore za ono što vole i u ono što vjeruju.
Možete li nam reći kako je teklo Vaše djetinstvo i sami proces obrazovanja?
TIJANA: “S obzirom da sam rođena sa djelimičnim oštećenjem vida, moje djetinjstvo je teklo uobičajeno u igri sa rodbinom i vršnjacima, kao i u učenje, s poteškoćama kod čitanja. Taj problem pratio me je kroz školovanje s obzirom na nedostatak literature ili pomagala za uvećavanje slova, kao i tehničkih mogućnosti da dobijem knjige sa uvećanim slovima. Ali to se vremenom mijenjalo, pa je čitanje postalo lakše, ali je izazov ostao korišćenje uređaja sa ekranima koje mi predstavlja napor zbog plavog svjetla, a prinuđena sam da ih koristim i danas u svakodnevnom radu. U djetinjstvu sam imala i nekoliko intervencija i liječenje katarakte i strabizma.”
Završili ste ruski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću – zašto baš ruski jezik i koliko Vam je to značilo u profesionalnom i ličnom smislu?
TIJANA: “Ruski jezik sam veoma voljela i zato ga upisala i završila u roku, uprkos gore navedenim poteškoćama i uprkos krajnjoj nepristupačnosti filološkog fakulteta i studija za osobe oštećenog vida. U profesionalnom smislu mi to i nije puno trebalo, jer sam zbog nemogućnosti zaposlenja u struci trenutno u nekim drugim vodama.”
Kao osoba oštećenog vida, sa kojim ste se izazovima najčešće susretali tokom školovanja i kako ste ih prevazilazili?
TIJANA: “Najviše izazova je u snalaženju sa neprilagođenom literaturom, ali i to se prevazilozilo sa tehnološkim razvojem i nabavkom lupa i sličnih pomagala, mada napor i poteškoće uvijek postoje. Takođe kretanje kroz još uvijek nepoznate obrazovne ustanove bez obilježja ili sa neprilagođenim obilježjima bilo je prepreka dok ne savladam raspored u zgradi. Uvijek
ostaje i napor kod korišćenja telefona i kompjutera.”
Bavite se crkvenim pojanjem – kada je počela Vaša ljubav prema toj vrsti muzike i koliko Vam crkveno pojanje i duhovna muzika pomažu u svakodnevnom životu?
TIJANA: “Crkveno pojanje me zanima odavno i već deceniju se njime bavim od pjevanja u crkvenom horu do samostalnog izučavanja i pojanja u crkvi.
Pojanje je poseban izazov za osobe sa oštećenjem vida zbog crkvenoslovenskog jezika i znakova koji su teško čitljivi, a koriste se na bogosluženjima. Ali tu pomažu ruske aplikacije koje sadrže bogoslužbene pjesme ispisane ruskom ćirilicom, što mi olakšava. Pojanje je značajno u mom životu, jer redovno, barem jednom nedeljno, pojem na bogosluženjima, a duhovna muzika je ljekovita i ostavlja poseban utisak i na one koji poju i na one koji slušaju.”
Takođe igrate folklor – šta Vam folklor znači i šta Vas najviše privlači kod ove tradicionalne igre?
TIJANA: “Folklor sam voljela od malena i nedavno sam mu se vratila poslije duge pauze. Igra i pjesma, posebno naše tradicionalne igre i pjesme u kombinaciji, veoma pozitivno utiču na tijelo i na dušu i posebno me ispunjavaju.”
TIJANA: “Prvi susret s mikrofonom je skoro uvijek malo strašan i bilo je treme, ali vremenom se prevaziđe i to. Kada govorimo o najizazovnijim trenucima na radiju, to je svakako čitanje materijala koji nisu uvijek prilagođeni mom stepenu vida, a treba istovremeno voditi računa o dikciji i brojnim drugim parametrima. Takođe, radio ima i uvijek će imati važnu ulogu u društvu, a naročito za osobe oštećenog vida koje ga dosta slušaju.”
TIJANA: “Na radiju gdje sam zaposlena bavimo se očuvanjem srpskog kulturnog identiteta u Crnoj Gori, pa smo u okviru tog programa pokrenuli emisiju posvećenu srpskom jeziku u Crnoj Gori čiji sam ja autor. Emisija nosi naziv „Srpski jezik u Crnoj Gori“, namijenjena je svima koji žele da se bolje upoznaju sa svojim jezikom i identitetom u vremenu kada se sa raznih adresa šalju zbunjujuće poruke i kada se preko jezika nastoje širiti podjele u društvu. Poruka je da se čuvaju ime i korijeni. I naravno jezik.”
Gdje vidite sebe u budućnosti – da li u medijima, kulturi ili možda na nekom sasvim novom polju?
TIJANA: “Sve što radim je uvijek bilo nesigurno ili neplanirano, ali ono što je moja želja, to je da se aktivnije bavim muzikom.”
Koju poruku biste poslali mladim osobama oštećenog vida?
TIJANA: “Da rade i studiraju ono što vole, uprkos raznim preprekama i okolnostima koje možda nisu na njihovoj stranii.”
Projekat “YOUTH IMPACT” sufinansira Evropska unija. Izraženi stavovi i mišljenja vlasništvo su Saveza slijepih Crne Gore i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije ili EACEA-e. Ni Evropska unija ni tijelo koje dodjeljuje podršku ne mogu se smatrati odgovornima za njih.”
