Preskoči na sadržaj

GARANTOVATI VEĆI BROJ I OBIM USLUGA I POJEDNOSTAVITI PROCEDURE ZA OSTVARIVANJE PRAVA

Objavljeno u Aktuelnosti

Razgovarali smo sa Anđelom Miličić, koordinatorkom studentske savjetodavne kancelarije u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore o uslugama socijalne i dječje zaštite koje UMHCG pruža korisnicima i trenutnom stanju po pitanju dostupnosti pomenutih usluga osobama s invaliditetom.

Koliko članova trenutno broji UMHCG?

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) nije organizacija zasnovana na članstvu. Naš Statut razlikuje članove koji čine Skupštinu UMHCG kao najviši organ upravljanja, zatim korisnike usluga i ciljnu grupu.
Tako UMHCG trenutno ima 441 korisnika, odnosno korisnicu usluga, a ciljnu grupu čine brojne kategorije građanki i građana Crne Gore.

Koje usluge socijalne i dječje zaštite UMHCG pruža korisnicima?

UMHCG pruža usluge prevoza od vrata do vrata, psihološkog savjetovališta, školovanja i nabavke pasa vodiča i pasa pomagača, personalne asistencije, i grupe samopodrške.
Tako od 2011. UMHCG pruža uslugu personalne asistencije. Ovaj Servis pruža osobama s invaliditetom mogućnost za samostalno življenje i veliki stepen samostalnosti i nezavisnosti. Personalni/a asistent/kinja podrazumijeva jednu osobu koja pruža pomoć osobi s invaliditetom. Data usluga se pruža shodno specifičnim individualnim potrebama svakog korisnika personalne asistencije pojedinačno, pri čemu korisnik određuje vrijeme i mjesto gdje mu se pruža usluga, dok personalni  asistent pruža pomoć korisniku isključivo na način na koji korisniku najviše odgovara, a ne na način koji je naučen kao opšte pravilo.
Od februara 2020. UMHCG posjeduje licencu za pružanje usluge personalne asistencije dobijene od Ministarstva rada i socijalnog staranja koja UMHCG čini jedinim pružaocem ove usluge po međunarodnim standardima, iako ima i drugih pružalaca usluga koji su dobili licencu za uslugu pod ovim nazivom.
Osim toga UMHCG pruža i uslugu dostupnog prevoza (prevoza od vrata do vrata) za sve osobe s invaliditetom koje nam se obrate s teritorije Glavnog grada Podgorice. Ovu uslugu od prošle godine finansira Glavni grad Podgorica.
Udruženje već duži niz godina sprovodi i psihološko savjetovalište, kao jedan od vidova osnaživanja i ličnog osamostaljivanja mladih i osoba s invaliditetom. Dosadašnji rezultati psihološkog savjetovališta koji su mjerljivi i evidentni su: veći stepen inkluzije korisnika, motivacija za lični napredak, otvorenost, aktivno uključivanje u rad Udruženja, oslobađanje ličnih kompleksa, rješavanje problema i prevazilaženje do tada naizgled nepremostivih prepreka i problema, veća borba za ostvarivanje sopstvenih prava i sl. Ova usluga pruža se kroz savjetovanje i kroz terapiju, dok u posljednje tri godine organizujemo i grupe samopodrške, čiji cilj je vrlo sličan cilju psihološkog savjetovališta, a obuhvata grupu do 10 osoba istovremeno.

Koliki je broj korisnika navedenih usluga?

UMHCG posjeduje bazu korisnika usluga, na osnovu koje odlučujemo odnosno donosimo odluku o prioritetnosti pružanja usluge. Trenutni broj korisnika usluge personalne asistencije je osam, a koju obezbjeđujemo korisnicima na različite načine: kao licencirani pružaoci usluge personalne asistencije, projektno ili u saradnji sa lokalnom samoupravom. Svakako da je na osnovu prethodno pomenute baze utvrđen mnogo veći broj korisnika kojima je potrebno pružiti uslugu personalne asistencije, međutim zbog načina finansiranja usluge smo ograničeni brojem korisnika kojima ćemo pružiti uslugu.
Kada je riječ o usluzi dostupnog prevoza u protekloj godini ovu uslugu su koristile 132 osobe s invaliditetom, dok smo, kroz različite projektne aktivnosti, pružili individualnu i/ili grupnu psihološku podršku za preko deset osoba s invaliditetom. Psa vodiča trenutno koriste dvije osobe, dok imamo i jednog kandidata za psa vodiča, koji čeka ovu uslugu do obezbjeđenja finansijskih sredstava za školovanje i nabavku psa.

Koje akreditovane obuke za pružanje usluga socijalne i dječje zaštite sprovodi UMHCG?

UMHCG je do sada akreditovalo tri programa obuke kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu i to sledeće:
– Trening program za zaposlene u oblasti socijalne zaštite na opšte teme iz oblasti ljudskih prava djece s invaliditetom i osoba s invaliditetom koji je akreditovan u novembru 2018.
Ovaj Program obuke uključuje četiri osnovne teme iz oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom: jezik, terminologija i modeli pristupa invaliditetu, prava osoba s invaliditetom, filozofija samostalnog života (osnaživanje za samostalan život i usluge u zajednici), i izjednačavanje mogućnosti za djecu s invaliditetom i odrasle osobe s invaliditetom.
Ova Obuka pruža teorijska i praktična znanja, iskustva iz prakse i daje smjernice za rad s djecom s invaliditetom i odraslim osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, pružanja i nadgledanja usluga i mjera podrške za ravnopravan i dostojanstven život koji uvažava različitost, i uključenost u zajednici, odrastanje u zdravom okruženju i osnaživanje za samostalan život. Ona daje mogućnost stručnim radnicima i stručnim saradnicima da adekvatnije sagledaju okolnosti i potrebe korisnika, da adekvatnije procijene individualne potrebe i uticaj socijalnog okruženja i predlože i omoguće najadekvatnije mjere, akcije i usluge koje će dostići najefektivnije ishode i rezultate.
– Obuka za stručne radnike/ce, stručne saradnike/ce i saradnike/ce o usluzi personalne asistencije – značenje, standardi, uloge, prava i obaveze korisnika, saradnika, stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca koji je akreditovan u decembru 2018.
Personalna asistencija je usluga podrške za život u zajednici, za čije usmjereno, ciljano, koordinisano, stručno i kvalitetno planiranje, obezbjeđivanje, pružanje, korišćenje, nadgledanje, kontrolu i praćenje, nisu dovoljna samo specifična znanja, vještine i alati samih korisnika, već su neophodne vještine i znanja saradnika (personalnih asistenata/kinja), stručnih saradnika/ca i stručnih radnika/ca.
Uloga stručnih saradnika/ca, kao zaposlenih kod pružaoca usluge, odnosi se na nadgledanje i kontrolu pružanja usluge i poštovanja standarda, zakonskih normi, i ugovorenih obaveza za potrebe pružaoca usluge.
Stručni saradnici/e su medijatori između korisnika asistencije i personalnih asistenata/kinja, a istovremeno su kontakt osobe između pružaoca usluge i organa državne uprave koji obezbjeđuje pravo za korisnika. Stručni/e radnici/e su zaposleni u državnom organu koji obezbjeđuje uslugu, a njihova uloga odnosi se na planiranje, obezbjeđenje i kontrolu usluge.
– Program obuke za zaposlene u oblasti socijalne i dječje zaštite na temu samostalnog života OSI i procesa deinstitucionalizacije, s akcentom na socijalno-edukativne usluge koji je akreditovan u julu 2021.
Ova Obuka pruža teorijska i praktična znanja, kao i iskustva iz prakse i daje smjernice za rad s osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, razvoja, pružanja i nadgledanja usluga i servisa podrške za život u zajednici koji uključuje ravnopravan i dostojanstven život i osnaživanje za samostalan život. Obuka takođe omogućava stručnim radnicima i saradnicima da adekvatnije sagledaju individualne potrebe korisnika i predlože najadekvatnije mjere, tj. usluge kojima će se postići najefektivniji ishodi i rezultati. Ovaj Program obuke će direktno doprinijeti obuci stručnih radnika o pravu na samostalni život OSI, mogućnostima za njegovo ostvarivanje i njihovoj konkretnoj ulozi u tom procesu. Stručni radnici će se obučiti o tome na koji način mogu doprinijeti unapređivanju
vaninstitucionalnog oblika podrške osobama s invaliditetom, podsticanju razvoja pluralizma usluga, kao i motivaciji i uključivanju OSI u društvenu zajednicu u što većoj mogućoj mjeri. Adekvatno obučen stručni kadar će doprinijeti proklamovanim ciljevima i odredbama kako međunarodne, tako i domaće pravne regulative. Pored usluga podrške za život u zajednici koje su neizostavni segment ove Obuke, glavni akcenat će biti stavljen na socijalno-edukativne usluge s ciljem da se stručni radnici osnaže za
pružanje i podsticanje razvoja ovih usluga za OSI, ali i da se podstaknu na pravilan uticaj procesa (samo)prihvatanja invaliditeta i (samo)procjene potreba, ličnog osnaživanja, podsticanja grupa samopodrške itd.

Postoje li neke usluge čije obezbjeđivanje smatrate neophodnim,  na osnovu dosadašnjih iskustava i povratnih informacija koje dobijate od korisnika?

Kada govorimo o uslugama osvrnula bih se na to da se Udruženje godinama unazad zalaže za uvođenje znakovnog jezika kao službenog jezika, pa samim tim je vrlo važno i obezbijediti tumačenje i prevođenje na znakovni jezik kao javnu uslugu. Ovo je posebno važno kada govorimo o osobama oštećenog sluha, jer u ovakvoj situaciji oni ne mogu da učestvuju u donošenju odluka, da budu aktivni građani društva, da se obrazuju, zapošljavaju i praktično da dođu do osnovnih informacija, da budu informisani. Sada su uskraćeni za sve ovo, što je nedopustivo. Ranije smo ukazivali i na to da je potrebno unaprijediti pravni okvir u duhu modela zasnovanog na ljudskim pravima i unaprijediti budžetsko planiranje i izdvajanje za samostalni život osoba s invaliditetom, posebno za usluge podrške za život u zajednici, garantovati veći broj i obim usluga, te pojednostaviti prakse i procedure za pristup pravima i ostvarivanje prava (proaktivno informisanje i obezbjeđenje prava od strane centara za socijalni rad i lokalnih samouprava). Takođe je potrebno razviti strategiju i planove deinstitucionalizacije i tranzicije, i prekinuti praksu daljih ulaganja u okruženja za institucionalnu brigu, i omogućiti izbor i raznovrsnost usluga OSI. Spriječiti dalju institucionalizaciju u praksi i reformisati restriktivna i segregišuća okruženja kroz unapređenje i reformu usluga koje to podrazumijevaju. Istakli smo da je potrebno sprovesti sveobuhvatnu analizu i procjenu potreba za uslugama, njihovim obimom, vrstom i ciljanim ishodima, vrstama i karakteru potreba i broju korisnika i dr. i u skladu s tim mijenjati zakonski okvir, i planirati budžetska sredstva za obezbjeđenje usluga u praksi, uz transparentne i javno dostupne šeme i procedure. Iz navedenog proizilazi da je potrebno adekvatnije razvijati nedostajuće usluge i pravilno sprovoditi postojeće usluge podrške za život u zajednici, te iste planirati na osnovu redovne procjene potreba svih potencijalnih korisnika (ne samo korisnika prava na materijalna davanja).

Možete li navesti ključne nedostatke koji se odnose na proces licenciranja i obezbjeđivanja usluga, na koje bi ovom prilikom bilo značajno ukazati?

Ključne izmjene koje smo više puta i zvanično inicirali odnose se na to da uslovi za dobijanje licence za pružaoce usluga, ali i za stručne radnike i saradnike u oblasti socijalne zaštite (posebno uslovi za one koji direktno rade s korisnicima, moraju podrazumijevati adekvatna stručna znanja o uslugama koje razvija i pruža taj pružalac usluga, umjesto da se licenca izdaje na osnovu znanja o nekoj, bilo kojoj usluzi/uslugama, ili samo na osnovu opštih znanja o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Osim ispunjenosti
standarda, kandidati za pružaoce usluga trebaju imati akreditovan program obuke ili dokaz o tome da su isti pohađali kod drugog akreditovanog pružaoca obuke kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu (autora obuke, odnosno trenera), i isti dostaviti prilikom zahtjeva za licenciranje.
Korisnici moraju imati pravo na izbor pružaoca usluge, ne samo kada učestvuju u finansiranju iste, već i u drugim okolnostima, jer je jedino takvo definisanje izbora usluga i pružaoca usluga usklađeno s principima Zakona i Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom. Osim toga, participaciju korisnika i njihovih srodnika u pružanju usluga jedino je moguće propisati onda kada država osigura raspoloživost i izbor svih garantovanih i potrebnih usluga i procijeni, odnosno pokrije troškove života nastale usljed invaliditeta. U tom smislu, neprihvatljiva je trenutna namjera i primjena obaveze participacije od strane korisnika, ili njihovih zakonskih zastupnika, kada oni nemaju izbor više mogućih opcija već im se često nameće jedna (dnevni centar, rezidencijalne ustanove…).“

Sa aspekta pružaoca usluga, smatrate li da su ove usluge dostupne svim korisnicima kojima su potrebne i da odgovaraju individualnim potrebama svakog korisnika?

Kako bismo mogli da govorimo o tome koliko su usluge iz oblasti socijalne i dječje zaštite omogućene osobama s invaliditetom, potrebno je, prije svega, da imamo registar osoba s invaliditetom i ispitane potrebe za uslugama što sada nije slučaj. Tako da u navedenom slučaju nemamo ni podatke kolikom broju osoba s invaliditetom je recimo potrebna usluga personalne asistencije, pa samim tim ukoliko nemamo adekvatne podatke, ne možemo izvršiti ni adekvatnu upotrebu finansijskih sredstava, a ni analizu postojeće situacije. Osim toga neke druge usluge nijesu u dovoljnoj mjeri zastupljene, a ni javnost nije u dovoljnoj mjeri informisana koliko su one značajne za samostalnost OSI. Takav je slučaj sa uslugom psa vodiča.
Kada govorimo o ovoj usluzi prikupljanje sredstava za psa vodiča se obično vrši putem donacija različitih kompanija i građana ili kroz organizaciju različitih događaja koji su namijenjeni za prikupljanje sredstava za nabavku psa vodiča. Navedeno pokazuje da država nije spremna da reguliše pitanje obezbjeđivanja finansijskih sredstava za ovu uslugu, Tako kada je u pitanju obezbjeđivanje usluge rehabilitacije na nivou lokalne samouprave ona nije obezbijeđena u dovoljnoj mjeri i neke OSI ostvare ovo pravo uz otežavajuću proceduru. Sve ovo utiče svakako na kvalitet života kod OSI i na njihovu samostalnost Pored toga, ako govorimo o pružanju usluge personalne asistencije problematično je i miješanje PA s nekim, po imenu sličnim servisima, zbog čega ova Usluga postaje i neodrživa. Međutim, da bi u praksi na adekvatan način zaživio servis neophodno je njegovo razlikovanje od mnogih drugih jednako važnih servisa podrške za osobe s invaliditetom, kao što su asistencija u kući, asistencija u nastavi, asistencija u radu i sl.
Nadalje, mišljenja sam da ukoliko uzmemo u obzir gore navedenu situaciju zaključak je da ni postojeći način obezbjeđivanja usluga osobama s invaliditetom ne može biti adekvatan, jer se prije svega ne obezbjeđuje na dugoročan način što ne daje osobama s invaliditetom podstrek za donošenje odluke za samostalan život.

Na kraju, imate li neke preporuke za unapređenje trenutnog stanja u ovoj oblasti?

Prije svega, potrebno je unaprijediti budžetsko planiranje i izdvajanje za samostalni život osoba s invaliditetom, posebno za usluge podrške za život u zajednici, garantovati veći broj i obim usluga, te pojednostaviti prakse i procedure za pristup pravima i ostvarivanje prava. Od značaja je i sprovesti sveobuhvatnu analizu i procjenu potreba za uslugama, njihovim obimom, vrstom i ciljanim ishodima, vrstama i karakteru potreba i broju korisnika i dr. i u skladu s tim mijenjati zakonski okvir, i planirati budžetska sredstva za obezbjeđenje usluga u praksi, uz transparentne i javno dostupne šeme i procedure.
U skladu s prethodnim, između ostalog, potrebno je adekvatnije razvijati nedostajuće usluge i pravilno sprovoditi postojeće usluge podrške za život u zajednici (unapređenjem i praćenjem standarda), te iste planirati na osnovu redovne procjene potreba svih potencijalnih korisnika (ne samo korisnika prava na materijalna davanja). Navedeno znači da prava na usluge ne smiju biti uslovljena pravima na materijalna davanja koja su sama po sebi jako restriktivna i zasnovana isključivo na medicinskim indikacijama, već trebaju biti zasnovana na prethodnoj procjeni prepreka i procjeni potreba.

Intervju je kreiran u okviru projekta: “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.

Intervju na engleskom možete pročitati i preuzeti u nastavku – Razgovor sa Andjelom Milicic

S poštovanjem,
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul. Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

fifteen − 11 =