Preskoči na sadržaj

Glavna ideja samostalnog života i uključenosti u zajednicu je mogućnost odlučivanja gdje, kako i sa kim će živjeti OSI

Objavljeno u Aktuelnosti

Član 19 Konvencije je najsveobuhvatniji član u kojem su sadržana građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava, kao i međuzavisan uticaj na druge članove Konvencije i njihovu primjenu. Ovaj član, daje OSI slobodu izbora u kreiranju sopstvenog života. Samostalni život nužno ne znači da OSI moraju da žive sami, već da u postojanju široke lepeze podrške za život u lokalnoj zajednici, mogu samostalno donositi odluke u vezi sa svojim životom, zadovoljavanjem potreba, želja, a u skladu sa konkretnim afinitetima i mogućnostima pojedine OSI.
Dosljednim sprovođenjem ovog člana u praksi, države potpisnice bi mogle sagraditi teren za jednake mogućnosti za sve OSI. To istovremeno ne podrazumijeva nikakvu milostinju ili privilegovan položaj u odnosu na osobe bez invaliditeta, već ravnopravnu borbu u pojedinim segmentima, kao što je npr. otvoreno tržište rada. Član 19 Konvencije poziva na nediskriminaciju i priznavanje jednakog prava za OSI, na samostalan život u zajednici, uz jednake mogućnosti izbora, koje se nude i drugima. Da bi se sve to postiglo, države potpisnice moraju da preduzmu odgovarajuće aktivnosti i mjere kako bi olakšale puno uživanje ovog prava i punu inkluziju i učešće OSI u zajednici.
Cijena socijalne isključenosti je visoka, jer održava nesamostalnost i zavisnost ovih osoba, a samim tim utiče i na slobode pojedinca.
Socijalna isključenost takođe prouzrokuje stigmu, segregaciju i diskriminaciju, što može dovesti do nasilja, iskorišćavanja, zlostavljanja zajedno s negativnim stereotipima koji utiču na ciklus marginalizacije OSI. Na državama potpisnicama je da kroz određene akcije i mjere preveniraju takve ishode. Tumačenjem člana 19 Konvencije, ne bi smjelo da postoji bilo kakvo potpuno ili nepotpuno lišavanje poslovne sposobnosti, niti nivoa podrške koje bi ovim osobama ukinulo ili ograničilo pravo na samostalnost i samostalan život u zajednici.
Takođe, član 19 Konvencije posebno problematizuje postojanje institucionalizacije OSI. Države potpisnice često institucije vide kao jedino rješenje, naročito kada se lični servisi smatraju „suviše skupim“ ili se smatra da su OSI „nesposobne“ da žive van institucionanog okruženja. Posebno se ovakva praksa odnosi na osobe s višestrukim, kombinovanim invaliditetom, osobe s psiho-socijalnim invaliditetom i sl, za koje se najčešće smatra da ne mogu živjeti van institucije. Takav stav i praksa država potpisnica, je u suprotnosti s članom 19.
Glavna ideja samostalnog života i uključenosti u zajednicu je mogućnost odlučivanja gdje, kako i sa kim će živjeti OSI. Ne odnosi se samo na mjesto boravka, već uključuje sve aspekte privatnog i javnog funkcionisanja u različitim vremenskim okvirima. Servisi podrške moraju da budu dostupni i pristupačni u bezbjednom fizičkom i geografskom okruženju svim OSI koje žive u urbanim ili ruralnim područjima. Ti servisi treba da budu priuštivi i da uzmu u obzir osobe s malim prihodima.
Servisi, takođe, moraju da budu prihvatljivi, što podrazumijeva obavezno ispunjavanje standardnih nivoa kvaliteta i vođenje računa o rodu, uzrastu i kulturu.
OSI često ne mogu da imaju izbor zbog nedostatka opcija između kojih bi mogle da biraju. Dodatno, veoma često su im i informacije nedostupne u onom obimu i formi koja bi im mogla garantovati samostalnost u donošenju odluka. Zbog toga je neophodno razvijati usluge u zajednici, kako bi sve OSI imale mogućnost izbora, kad, za koju potrebu i u kojem vremenskom intervalu im je potrebna određena usluga ili servis, a sve u cilju jednakih mogućnosti za nesmetano funkcionisanje u zajednici.
Tekst je kreiran u okviru projekta: “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.

Tekst na engleskom možete pročitati i preuzeti u nastavku – The main idea

S poštovanjem,
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul. Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com

http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

twenty + 10 =