SADRŽAJ
O projektu
UVOD
1. ANALIZA
1.1. TEORIJSKA ZASNOVANOST USKLAĐENA S AKTUELNOM PRAKSOM U SOCIJALNOJ I DJEČJOJ ZAŠTITI
1.2. Trenutna situacija u Crnoj Gori
1.3. Usluge na terenu
2. Program pružanja usluge
2.1. Usluga videćeg/e pratioca/teljke – opis usluge
2.2. Ciljevi i zadaci pružanja usluge
2.3. Uslovi za uključivanje u program pružanja usluge i korisnici/ce usluge, procjena i planiranje usluge
2.4. Koraci u procjeni i planiranju usluge
2.5. Broj korisnika usluge, broj saradnika/ca i opštine u kojima se usluga pruža
2.6. Uloga stručnog/ih radnika/ca i saradnika/ca, uslovi
2.7. Način praćenja usluge i izvještavanje
2.7.1. SEDMIČNI PLAN AKTIVNOSTI
2.7.2. EVALUACIJA
ZAKLJUČAK
UVOD
Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (OSI) je nezamislivo bez servisa podrške ili usluga u zajednici, koje čine preduslov i sastavni dio samostalnog života.
Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, kao najvažniji dokument u oblasti zaštite lica s invaliditetom, kroz član 19, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, propisuje priznavanje jednakog prava OSI da žive u zajednici i uživaju pravo izbora jednako sa drugim osobama. Dalje, u članu 20, lična pokretljivost, države potpisnice Konvencija obavezuje da preduzmu efektivne mjere radi osiguravanja lične pokretljivosti OSI sa njihovom najvećom mogućom samostalnošću kroz olakšavanje lične pokretljivosti, kada one odaberu i po pristupačnim cijenama, kao i kroz pružanje treninga i obuke u vještinama pokretljivosti OSI i specijalistima koji rade. Pravo na kontinuirano poboljšavanje uslova života, bez diskriminacije na osnovu invalidnosti, propisano je u članu 28, adekvatan životni standard i socijalna zaštita. Preporuke od strane Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom od posebnog su značaja, sa akcentom na preporuku usmjerenu na deinstitucionalizaciju i izdvajanje potrebnih sredstava kako bi se osigurao pristup svim servisima u zajednici, kao i na posvećivanju razvijanju širokog spektra usluga u zajednici, koje odgovaraju osobama s invaliditetom, poštujući autonomiju, izbore, dostojanstvo i privatnost osobe.
Usluge u zajednici podjednako su važne i za mlade i za starije, za osobe koje se kreću uz pomoć bijelog štapa, psa vodiča, usled nepristupačnosti drugih usluga, npr. prilikom korišćenja bankomata. Najveći dio obraćanja, poziva, dolazaka i pitanja OSI, članova organizacija odnosi se na pitanje mobilnosti i samostalnog kretanja. Svi gradovi, opštine, javna mjesta i objekti su u velikoj mjeri neprilagođeni, a katkad i vrlo opasni za samostalno kretanje OSI, te se samo oni rijetki, izrazito hrabri i samouvjereni u takvim uslovima odlučuju na samostalno kretanje, izlazak iz svojih domova i svakako, oni vode neprestane bitke sa mnoštvom raznovrsnih fizičkih, socijalnih i drugih barijera.
Gotovo sve je pravljeno po mjerama većine, a trebalo bi biti u skladu sa principom univerzalnog dizajna: da društvo i društvena zajednica budu jednako dostupni i pristupačni svima, bez obzira na različitosti. Svjesnost da ovaj princip nije lako dostižan, navodi da svako radi u skladu sa svojim mogućnostima u ovom smjeru, te će tako svi problemi, poteškoće i nedostaci biti lakše savladavani, a OSI će imati osjećaj zaslužene i očekivane prihvaćenosti i biće mnogo motivisanije da uzvrate toj zajednici na najbolji mogući način. Pokrenuće sve svoje snage, vještine i kapacitete i dati svoj maksimum onoj zajednici koja im je omogućila jednake startne pozicije i izjednačila im mogućnosti sa ostalim građanima/kama.
Cijelu Analizu i program pružanja usluge Videći pratilac/teljka možete pogledati i preuzeti u nastavku – ACT 1.2. , Analiza i program, final, 26.7.2022, sa sadržajem
