Preskoči na sadržaj

U SUSRET MEĐUNARODNOM DANU BIJELOG ŠTAPA – PRAVO NA LIČNU POKRETLJIVOST OSOBA OŠTEĆENOG VIDA

Objavljeno u Aktuelnosti

Osobe s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida morale bi imati potpun, siguran i bezbjedan pristup svim sredstvima i vrstama javnog prevoza i adaptiranom okruženju, kako bi vodile aktivan i cjelovit život u svojoj zajednici. Ove težnje, preporuke i obaveze morale bi uvažiti i prihvatiti sve zemlje, među kojima je i Crna Gora, a koja je 2009, ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i koja je tom prilikom postala dio njenog unutrašnjeg pravnog poretka.

U susret danu bijelog štapa, koji se obilježava 15.oktobra, podsjećamo i apelujemo na poštovanje standarda UN Konvencije, kako u urbanom, tako i u ruralnom području.

Neophodno je osmisliti, isporučiti, instalirati i upravljati sredstvima i uslugama javnog prevoza, kako bi se osobama s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida omogućio:

• Bezbarijeran pristup, tumačenje i razumjevanje informacija koje su relevantne za njihovo putovanje i lokaciju;

• Imati saznanje gdje se nalaze u svakom trenutku i da li putuju u pravom smjeru;

• Imati osjećaj sigurnosti, kao i drugi ljudi koji su u istom okruženju.

Kako bi približili prethodno navedeno, neophodno je pojasniti činjenicu da osobe oštećenog vida, djelimičnog ili potpunog, oslanjaju se na informacije koje uglavnom dobijaju drugim čulima, poput: dodira, sluha, mirisa, korišćenjem asistivnih tehnologija i sl. Ove osobe, kao pješaci ili putnici, usvajaju različite pristupe pribavljanju i tumačenju informacija prilikom procesa korišćenja sredstava javnog prevoza i kretanja.

Prisustvo određenog zvuka, koji bi putniku/cioštećenog vida dao informacije o lokaciji ili pravcu, može biti prikriveno visokim nivoom ambijentalne buke.

U velikoj mjeri, samostalno kretanje ovih osoba podstiču i olakšavaju taktilne trake vodilje, kojih u Crnoj Gori takoreći da i nema (Taktilne trake vodilje od nedavno postoje samo u Glavnom gradu i to u dužini od svega kilometar ili dva ukupno u užem gradskom jezgru.). Pošto ih osobe oštećenog vida prepoznaju kao podsticaj za samostalno i bezbjedno kretanje, sve lokalne uprave u zemlji, ali i gradska uprava Podgorice, morale bi efikasnije i više raditi na pokrivanju pješačkih zona taktilnim trakama i drugim elementima pristupačnosti za sve OSI.

Potom, osobe s djelimičnim oštećenjem vida se često mnogo više oslanjaju na svoju sposobnost da koriste vizuelne informacije koje postoje u okolini. Njihova mogućnost da to učine ne zavisi samo od prirode i obima oštećenja vida, već i od načina na koji je njihovo okruženje izgrađeno. Nivoi osvjetljenja, kontrasti boja između površina i predmeta, veličina i jasnoća natpisa, neki su od glavnih faktora koji će odrediti koliko će osobe djelimično oštećenog vida moći da nesmetano funkcionišu u bilo kom okruženju.

Postoje situacije u kojima osobe oštećenog vida putuju sa ličnim asistentom/pratiocem ili psom vodičem. Pas vodič omogućava ovim osobama da putuju bezbjedno, lako i bez stresa .

Zato, lokalne zajednice i sama Država Crna Gora, u budućnosti moraju mnogo više raditi na prilagođavanju cjelokupnog okruženja, sredstava javnog prevoza, zgrada i stajališta, kao i informacija i usluga, koje takođe moraju biti pristupačne osobama oštećenog vida.

Na sledećem linku: https://www.youtube.com/watch?v=UpSfJy6CHgE, možete pogledati video koji se odnosi na pravo na ličnu pokretljivost, izrađen u sklopu kampanje na nivou Evropskog saveza slijepih, u skladu sa članom 20 UN Konvencije o pravima OSI.

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

9 + fourteen =