Preskoči na sadržaj

Danas sa vama dijelimo kratke odgovore na najčešća pitanja osoba iz naše okoline o osobama oštećenog vida.

Objavljeno u Aktuelnosti

1. Da li osobama oštećenog vida suze oči?

– Da, suze, naravno! Nekad od radosti, a katkada i od tuge, sjete i nekog događaja koji nas gane ili rastuži do suza.

2. Da li je osobama oštećenog vida tama kao i drugim osobama kada zažmure?

– Odgovora ima više u zavisnosti da li je oštećenje vida potpuno ili ne. Ako je potpuno, neki vide tamu, neki maglu i izmaglicu, nekima je mnoštvo svjetlucavih lampica ili zvjezdica na vidiku, koje lelujaju i trepere… Onim osobama koje su tokom života izgubile vid, „pred očima“ može biti slika koje se rado sjećaju, nešto što im je bilo upečatljivo dok su imale fizički vid, nešto o čemu sanjare i što možda vizualizuju i sl.

3. Da li svim osobama oštećenog vida igraju oči?

– Ne, to ne mora biti tako uvijek. Kod nekih osoba, očne jabučice zaista mogu poigravati – manje ili više, mogu biti usmjerene u različitim pravcima (tzv. razrokost), ali veoma često mogu biti i fokusirane i pomno gledati u pravcu izvora ljudskog glasa, buke, zvučnog signala, muzike i drugih vrsta zvukova koje osoba oštećenog vida prima čulom sluha.

4. Da li je oštećenje vida nasledno?

– Oštećenje vida nije nasledno, ali može biti nasledno očno oboljenje koje dovodi do oštećenja vida. Važno je naglasiti da nije svako očno oboljenje nasledno i to zavisi od oboljenja do oboljenja. Ako je oštećenje vida posledica povrede ili npr. boravka u inkubatoru usled prijevremenog rođenja onda zasigurno ne može biti nasledno.

5. Da li je moguća transplantacija nerava, oka?

– Još uvijek medicina nije dostigla taj nivo da bi mogla vršiti transplataciju očnog nerva. Naučna zajednica radi na otkrivanju jezika kojim oko koje je samo jedna vrsta kamere koja snima okruženje komunicira preko očnog nerva sa mozgom koji zapravo vidi tj. formira slike koje snimi oko. Ako se ikad taj jezik otkrije onda će biti moguće da osoba pomoću nezavisne kamere koja bi snimala okruženje i slala informacije mozgu ima čulo vida.

6. Zašto mnoge osobe oštećenog vida nose naočare, a pojedine i tamne naočare?

– Zato što neke osobe imaju određene vizuelne anomalije ili oštećenja na očima, zatim tzv. razigrane oči, a ove osobe, poput ostalih ljudi, takođe žele da lijepo izgledaju, da drugi ljudi dodatno ne „pilje“ u njih i ne postavljaju im pitanja, na koja su one već stotinama puta odgovarale. Mada, i osobama oštećenog vida, koje imaju male ostatke vida, jaka dnevna svjetlost može zasmetati, stvarati im jako blještavilo i ometati ih pri kretanju. To je takođe razlog zbog kojeg ove osobe nose naočare i to manje ili više zatamnjene.

7. Da li bolje čuješ ako si osoba oštećenog vida?

– Ovo je takođe jedan od mitova, odnosno zabluda, koji se dovodi u vezu sa ljudima koji ne vide.
Osobe oštećenog vida su samo bolje usredsređene (fokusirane) na izvore zvuka, jer se na čulo vida ne mogu osloniti i ono im ne može pomoći. I sluh, kao i vid, su čula koja mogu biti više ili manje razvijena, precizna, što je različito kod svake individue, bez obzira da li oštećenje vida ima ili ne. Uglavnom, kako godine odmiču i kad nastupi treće doba i osobama oštećenog vida se čulo sluha takođe umanjuje, slabi…

8. Da li osobe oštećenog vida uče napamet rute kojima su prošle? Na koji način?

– Osobe sa oštećenim vidom koje se samostalno kreću poznaju rute koje prelaze jer u glavi stvaraju mapu puta kojim idu. Dakle, nema velikih razlika u odnosu na osobe koje nemaju oštećenje vida jer i ove osobe na nivou podsvijesti imaju upisanu mapu puta koji žele da pređu.
Jedina razlika je što osobe koje nemaju oštećenja vida pamte neke orjentire koje mogu vizuelno da prepoznaju, dok osobe sa oštećenim vidom pamte orjentire koje mogu da prepoznaju putem čula dodira, a nekad i putem čula sluha i mirisa.

9. Da li osobe oštećenog vida broje korake dok hodaju?

– Naravno da ne broje jer u kretanju koriste različite orjentire.

10. Da li ti je to od rođenja?

– Oštećenje vida može biti posledica oboljenja ili povrede koje se mogu pojaviti odnosno dogoditi tokom života, pa je predrasuda pretpostavljati da osoba koja ima oštećenje vida ima to oštećenje od rođenja.

11. Da li se stanje vremenom mijenja, pogoršava?

– Ako je oštećenje vida posledica nekog oboljenja koje je samo po sebi progresivno, onda njegovo pogoršanje može dovesti i do većeg ili potpunog oštećenja vida. Međutim, ako je oštećenje vida posledica recimo povrede, onda neće doći do pogoršanja vida.

12. Da li se očna proteza može izvaditi?

– Očna proteza ne samo da može, već se i mora vaditi radi održavanja higijene očne duplje, kao i same proteze. U zavisnosti od individualnih karakteristika i potreba korisnika, očna proteza se skida najčešće jednom do dva puta dnevno, ujutru ili ujutru i uveče, i vrlo brzo nakon čišćenja se vrati na svoje mjesto.

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

eleven + 16 =