Savez slijepih Crne Gore, u martu 2020, podnio je pritužbu Ombudsmanu koja se odnosi na Ministarstvo zdravlja, zbog diskriminacije, povrede dostojanstva ličnosti i prava na privatnost osoba oštećenog vida, sadržanih u Pravilniku o sadržaju i načinu obilježavanja spoljašnjeg i unutrašnjeg pakovanja lijeka i sadržaju uputstva za lijek.
U pritužbi je istaknuto da članovi 31. i 44. Pravilnika propisuju obavezu obilježavanja naziva lijeka i uputstva za konzumiranje lijeka u dostupnom formatu za osobe oštećenog vida. Sporan ječlan 44. Pravilnika kojim je propisano da “Nosilac dozvole za lijek, na zahtjev udruženja pacijenata za zaštitu slijepih i slabovidih osoba, dostavlja tom udruženju uputstvo za lijek u odgovarajućem obliku (Brajevo pismo, velika slova ili elektronski zvučni zapis npr. traka, CD, MP3).’’ Rješenje iz člana 44. Pravilnika je neadekvatno i nepovoljno za konzumente lijekova koji imaju oštećen vid, jer se time direktno krši dostojanstvo njihove ličnosti i ugrožava im se pravo na privatnost. Ovim rješenjem osobama oštećenog vida se ne omogućava ravnopravan pristup informacijama u odnosu na ostale konzumente lijekova, jer bi u tom slučaju “udruženja slijepih i slabovidih” bila u posjedu informacija o lijekovima koje oni koriste, a samim tim i medicinskih dijagnoza i oboljenja koja ih pogađaju. Ističu da po prirodi stvari svaki čovjek želi da te informacije i podatke sačuva za sebe i svoju porodicu, te da se neće odlučiti da uputstvo za konzumiranje lijeka zatraži u dostupnom formatu posredstvom udruženja ili druge organizacije.
Savez slijepih se povodom spornog člana 44. Pravilnika obratio Agenciji za zaštitu ličnih podataka i zatražio mišljenje, aAgencija je Mišljenjem od 20. decembra 2018. godine utvrdila da je “član 44. Pravilnika o sadržaju i načinu obilježavanja spoljnjeg i unutrašnjeg pakovanja lijeka i sadržaju uputstva za lijek u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.”
Inicijativu za izmjenu člana 44. Pravilnika i Mišljenje Agencije iz Saveza slijepih su uputili Ministarstvu zdravlja Crne Gore još 28. decembra 2018. godine, ali do dana podnošenja pritužbe nijebilo pomaka po ovom pitanju.
U nastavku izvod iz zaključne ocjene Mišljenja Ombudsmana i preporuka:
“ Savez slijepih Crne Gore stavio je Ministarstvu zdravlja na teret diskriminaciju u vezi sa povredom dostojanstva ličnosti i prava na privatnost osoba oštećenog vida, sadržanih u članu 44. Pravilnika o sadržaju i načinu obilježavanja spoljašnjeg i unutrašnjeg pakovanja lijeka i sadržaju uputstva za lijek.
Pri ocjeni osnovanosti pritužbe Zaštitnik je prvenstveno imao u vidu Zahtjev Saveza slijepih Crne Gore, br. 06-11-10789-1/18, od 9. novembra 2018. godine, kojim je od Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama traženo mišljenje da li se članom 44. Pravilnika krši pravo na zaštitu ličnih podataka i pravo privatnosti konzumenata ljekova sa oštećenjem vida. Zaštitnik je posebno imao u vidu i činjenicu da je Savjet Agencije, povodom tog Zahtjeva, dao Mišljenje br. 06-11-10789-3/18, od 20. decembra 2018. godine kojim je utvrđeno da je član 44. Pravilnika u suprotnosti sa odbredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Iz obrazloženja mišljenja u bitnom proizilazi da Savjet Agencije smatra da je najadekvatniji način da se član 44. predmetnog Pravilnika izmijeni na način da se istim obavežu nosioci dozvole za lijek, da izrade po primjerak uputstva za upotrebu svakog lijeka u odgovarajućem obliku (Brajevo pismo, velika slova ili elektronski zvučni zapis npr. traka, CD, MP3) i ista distribuiraju svim apotekama koje prodaju određeni lijek, jer bi se na ovaj način lica sa potpunim ili djelimičnim gubitkom vida u samoj apoteci mogla upoznati sa načinom i uputstvom za korišćenje lijeka.
Uzimajući u obzir da je jedna od nadležnosti Agencije utvrđenih Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i davanje mišljenja u vezi primjene tog zakona, a uvažavajući samostalnost i nezavisnost Agencije u vršenju poslova iz njenog djelokruga i ne dovodeći u sumnju da je Agencija pravilno i potpuno utvrdila činjenice i okolnosti od značaja za rješavanje sporne pravne stvari. Zaštitnik se u ovom postupku neće upuštati u ocjenu osnovanosti navoda iz pritužbe kojim se tvrdi da se rješenjem iz člana 44. Pravilnika ugrožava pravo na privatnost lica oštećenog vida. Naime, sama činjenica da je, prema mišljenju samostalnog i nezavisnog organa, član 44. Pravilnika u suprotnosti sa odbredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti dovoljna je za izvođenje zaključka da je došlo do povrede tog prava.
Podržavajući Mišljenje Agencije, Zaštitnik podsjeća da je poštovanje povjerljivosti zdravstvenih podataka bitno načelo u pravnim sistemima svih ugovornih strana Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja u članu 8. jemči pravo na poštovanje privatnog života. Nedostatak takve zaštite mogao bi odvratiti osobe kojima je potrebna medicinska pomoć od otkrivanja podataka lične i intimne prirode potrebnih za primjereno liječenje, pa čak i od traženja takve pomoći. Domaći zakon stoga mora osigurati odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se spriječio svaki prenos ili otkrivanje ličnih zdravstvenih podataka koji nijesu u skladu sa garancijama člana 8. Konvencije.
U osvrtu na navode pritužbe koji se odnose na diskriminatorni karakter odredbe člana 44. Pravilnika Zaštitnik najprije skreće pažnju da, prema dobro utvrđenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 14. Konvencije nadopunjuje druge materijalne odredbe Konvencije i Protokola. On ne postoji samostalno, budući da ima učinak vezan samo za “uživanje prava i sloboda” koje su njima zajemčene. U konkretnom slučaju, kao što je već istaknuto, diskriminacija osoba oštećenog vida vezuje se u odnosu na uživanje prava na privatnost iz člana 8. Konvencije, odnosno člana 40. Ustava Crne Gore.
Stoga, kako iz Mišljenja Agencije nedvosmisleno proizilazi da se članom 44. Pravilnika krši pravo na privatnost lica oštećenog vida, nedozvoljenim miješanjem u posebnu kategoriju ličnih podataka kakvi su i podaci koji se odnose na zdravstveno stanje. Zaštitnik smatra da nije potrebno ovaj predmet posebno ocjenjivati u smislu antidiskriminacionih propisa. Pri zauzimanju ovakvog stava Zaštitnik takođe ima u vidu praksu Evropskog suda za ljudska prava koji je, između ostalih, i u predmetu Hirst protiv Ujedinjenog Kraljevstva stao na sličnom stanovištu.
Iz naprijed navedenih razloga, a posebno kod činjenice da do dana donošenja ovog mišljenja nije izmijenjen Pravilnik o sadržaju i načinu obilježavanja spoljašnjeg i unutrašnjeg pakovanja lijeka i sadržaju uputstva za lijek, Zaštitnik
PREPORUČUJE
Ministarstvu zdravlja
– Da sa stanovišta svojih nadležnosti, a u svemu u skladu sa Mišljenjem Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, preduzme mjere i aktivnosti na izmjeni člana 44. Pravilnika o sadržaju i načinu obilježavanja spoljašnjeg i unutrašnjeg pakovanja lijeka i sadržaju uputstva za lijek.
