Preskoči na sadržaj

Diskriminacija osoba oštećenog vida u ostvarivanju prava na medicinko – tehnička pomagala

Objavljeno u Aktuelnosti


Savez slijepih Crne Gore, u martu 2020, podnio je pritužbu na postupanje Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore zbog diskriminacije osoba sa oštećenjem vida sadržane u odredbi člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko – tehnička pomagala.”

“Osigurano lice koje ima oštećenje vida, a koje je na školovanju ima pravo na reproduktor i snimač zvučnih knjiga, govorni softver i Brajevu bilježnicu u skladu sa Listom pomagala.” Ovakvo rješenje je veoma nepovoljno i predstavlja čin diskriminacije u odnosu na osobe potpuno oštećenog vida, koje se ne nalaze na školovanju i one koje su tokom kasnije životne dobi stekle invaliditet, odnosno izgubile vid. Navedena pomagala koja su propisana Pravilnikom, jednako su neophodna i bitna za sve osobe oštećenog vida, bez obzira na njihovu dob, obrazovanje, radni ili drugi aktivizam i interesovanje. 21. vijekje doba kompjutera i savremenih tehnologija, te da se i društvena uključenost osoba sa invaliditetom ogleda kroz njihovu informatičku pismenost i adekvatan i ravnopravan pristup informacijama koje se šalju svim građanima. Osobe srednje i starije životne dobi veoma su zainteresovane i uključene u društvena zbivanja i procese, te se osobama koje imaju oštećen vid ne bi smjelo uskraćivati i ograničavati pravo na gore navedena pomagala

Okolnost da se proces školovanja za najveći broj osoba okončava do sredine tridesetih godina govori u prilog tome da je gore navedenom normom Pravilnika izvršena povreda prava, odnosno diskriminacija za dvije trećine zainteresovanih korisnika koji imaju oštećen vid. Ne smije se zaboraviti da se mnoge osobe oštećenog vida odlučuju za sticanje dodatnih znanja i vještina tokom čitavog života, kroz tzv. principcjeloživotnog učenja, te da im je korišćenje ovih pomagala apsolutno neophodno.

Savez slijepih je 4. septembra 2019. godine uputio Fondu Inicijativu za proširenje liste pomagala uz opsežnu argumentaciju razloga za njeno proširenje, koja je, zajedno sa odgovorom Fonda, dostavljena na uvid Zaštitniku.

U unutrašnjem i međunarodnom pravnom sistemu postoje brojna normativna rješenja i propisi koji govore o diskriminaciji u pogledu životne dobi, odnosno starosti i nalažu njeno prepoznavanje i otklanjanje, kakvi su u prvom redu Konvencija UN-a o pravima lica sa invaliditetom. Ustav Crne Gore, Zakon o zabrani diskriminacije i Zakon o zabrani diskriminacije lica sainvaliditetom.

U nastavku izvod iz zaključne ocjene Mišljenja Ombudsmana i preporuka:

Savez slijepih Crne Gore stavio je na teret Fondu za zdravstveno osiguranje Crne Gore diskriminaciju lica oštećenog vida po osnovu statusa školovanja, a u vezi sa starosnom dobi, u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, odnosno prava na medicinsko-tehnička pomagala koja se osiguranim licima obezbjeđuju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Naime, Savez osporava odredbu člana 64 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko – tehnička pomagala koja glasi: “Osigurano lice koje ima oštećenje vida, a koje je na školovanju ima pravo na reproduktor i snimač zvučnih knjiga, govorni softver i Brajevu bilježnicu u skladu sa Listom pomagala.”

U konkretnom slučaju u prilog uporedivosti situacije između lica koja se ne nalaze, odnosno nalaze na formalnom školovanju u pogledu potrebe na pomagala iz člana 64. stav 2. Pravilnika najbolje govori odredba člana 2. stav 1. Pravilnika saglasno kojoj su pomagala, koja se obezbjeđuju osiguranim licima, namijenjena za poboljšanje oštećenih funkcija, ublažavanje tjelesnih oštećenja ili nedostataka organa ili nadomješćivanje anatomske ili fiziološke funkcije organa, nastale uslijed bolesti ili povrede. Sa druge strane, postojanje oštećenja, odnosno nedostataka ne zavisi od činjenice da li se lice nalazi na školovanju ili ne, pa se izvodi zaključak da su u pogledu potrebe na naprijed navedena pomagala lica oštećenog vida koja se ne nalaze na formalnom školovanju u analognom položaju sa licima oštećenog vida koja se nalaze na školovanju. U tom smislu, opravdana je tvrdnja Saveza da su predmetna pomagala jednako potrebna za sve osobe oštećenog vida, bez obzira nanjihovu dob, obrazovanje, radni ili drugi aktivizam iinteresovanje.

Zaštitnik dalje ističe da svaka nejednakost u postupanju prema osobama u analognim situacijama ne predstavlja ujedno i povredu načela zabrane diskriminacije. Evropski sud stoji nastanovištu da je razlika u postupanju diskriminatorna ako nema objektivnog i razumnog opravdanja, drugim riječima, ako ne nastoji ostvariti legitiman cilj ili ako nema razumnog odnosa srazmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti.

Prilikom analize izjašnjenja na navode iz pritužbe Zaštitnik je zapazio da je Fond izbjegao da odgovori na pitanja koja su se odnosila na eventualnu opravdanost spornog uslova iz člana 64 Pravilnika. Fond se dalje pozvao na svoje ovlašćenje iz člana 24 Zakona saglasno kojem utvrđuje Listu medicinsko-tehničkih pomagala, kao i način i postupak ostvarivanja prava na pomagala, po prethodno dobijenoj saglasnosti Ministarstva zdravlja.

Osim toga iz Fonda su dalje ukazali da se proširenju obima zdravstvene zaštite u bilo kojem segmentu, pa i proširenju obima prava na medicinsko-tehnička pomagala, pristupa iz krajnje opravdanih razloga, jer se obim prava usklađuje sa raspoloživim finansijskim sredstvima za ove namjene.

U osvrtu na gore iznijete navode Fonda, Zaštitnik podsjeća da pritužbom nije osporavano ovlašćenje Fonda da definiše pitanja od značaja za ostvarivanje prava na pomagala koja osiguranim licima obezbjeđuje Fond, a to ovlašćenje svakako ne osporava ni ova Institucija. Istovremeno, Zaštitnik ukazuje da postojanje takvog ovlašćenja ne znači da Fond ima pravo da isto upotrebljava na način kojim se krše odredbe o zabrani diskriminacije sadržane u Ustavu Crne Gore, Zakonu o zabrani diskriminacije. Zakonu o zabrani diskriminacije lica sainvaliditetom, kao i međunarodnim ugovorima kojima je pristupila Crna Gora među kojima su Konvencija UN-a o pravima lica sa invaliditetom i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz ovoga dalje proizilazi zaključak da puko postojanje ovlašćenja na strani Fonda za regulisanje gore navedenih pitanja ne može predstavljati objektivno i razumno opravdanje za nepovoljnije postupanje prema određenoj kategoriji lica oštećenog vida po osnovu školovanja.

U osvrtu na navode Fonda da se proširenju obima zdravstvene zaštite u bilo kojem segmentu, pa i proširenju obima prava na medicinsko-tehnička pomagala, pristupa iz krajnje opravdanih razloga, jer se obim prava usklađuje sa raspoloživim finansijskim sredstvima za ove namjene. Zaštitnik još jednom podsjeća na stav Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava UN-a izražen u Opštem komentaru br. 20 (2009) saglasno kojem se nedostatak raspoloživih sredstava ne može smatrati objektivnim i razumnim opravdanjem za razliku u postupanju ako država ugovornica ne pokaže da je uložila maksimalan napor da upotrijebi sva sredstva koja su joj na raspolaganju da bi prioritetno zadovoljila minimum svojih obaveza. Stoga, razlogom deficitarnosti finansijskih sredstava ne može se razumno i objektivno opravdati uskraćivanje korišćenja medicinsko-tehničkog pomagala, koje, shodno svojim karakteristikama, umnogome olakšava svakodnevni život licima oštećenog vida koja su na školovanju, ali i onih lica oštećenog vida koja nijesu na školovanju, a zaposlena su, nalaze se na različitim vidovima stručnog osposobljavanja i usavršavanja ili, bez potvrde da pohađaju zvanično školovanje, stiču dodatna znanja i vještine bilo fakultativno bilo u vezi sa zahtjevima zaposlenja, posla, napredovanja u službi i dr.

Zaštitnik na ovom mjestu napominje da ovo nije prvi postupak koji se vodi pred institucijom Zaštitnika protiv Fonda za zdravstveno osiguranje zbog diskriminatornog karaktera pojedinih odredbi spornog Pravilnika, te da je Zaštitnik već ranije Ministarstvu zdravlja i Fondu skrenuo pažnju na gore izraženi stav Komiteta.

Imajući u vidu da Pravilnik o ortopedskim i drugim pomagalima R. Hrvatske u pogledu ostvarivanja prava na očna i tiflotehnička pomagala osigurana lica ne uslovljava činjenicom da se nalaze na školovanju, već pravo na neko od pomagala iz te vrste pomagala osiguranici ostvaruju na osnovu medicinskih indikacija, Zaštitnik tvrdnje Fonda o potpunoj upodobljenosti liste očnih i tiflotehničkih pomagala sa Listom pomagala Hrvatske ocjenjuje kao neosnovane. Zaštitnik dalje ocjenjuje kao neprihvatljive navode Fonda da se, prilikom utvrđivanja uslova za ostvarivanje prava na Brajevu bilježnicu, reproduktor, snimač zvučnih knjiga i govorni softver, pošlo od činjenice da licima koja su radno angažovana poslodavac može obezbijediti pomagala ukoliko su im ona potrebna u okviru obavljanja poslova radnog mjesta. S tim u vezi. Zaštitnik ukazuje da samo lica sa invaliditetom koja su zaposlena pod posebnim uslovima imaju pravo na prilagođavanje poslova, odnosno radnog mjesta, dok lica sa invaliditetom koja su zaposlena pod opštim uslovima nemaju to pravo.

Zaštitnik primjećuje da se ovakvim rezonom Fonda bez prava napredmetna pomagala ostavlja brojna kategorija lica oštećenog vida koja ne pohađa formalni sistem obrazovanja i koja nije radno angažovana, a kojoj su baš u procesu traženja posla takva pomagala neophodna. U vezi sa naprijed navedenim. Zaštitnik pojašnjava da se proces obrazovanja pojedinca nužno ne završava sa okončanjem formalnog obrazovanja, već pojedinci koji žele da ostanu konkurentni na tržištu rada moraju svoja znanja, vještine i kompetencije konstantno unaprjeđivati tokom cjelokupnog trajanja profesionalne karijere za šta su osobama oštećenog vida, po ocjeni Zaštitnika, neophodno potrebna gore navedena pomagala.

Sa druge strane, licima oštećenog vida predmetna pomagala nijesu potrebna samo za obavljanje poslova radnog mjesta, već i za obavljanje drugih svakodnevnih životnih aktivnosti. S tim u vezi. Zaštitnik još jednom ističe da su po njegovom mišljenju osnovane tvrdnje Saveza slijepih da su pomagala kakva su Brajeva bilježnica, govorni softver, reproduktor ili snimač zvučnih knjiga jednako neophodna i bitna za sve osobe oštećenog vida, bez obzira na njihovu dob, obrazovanje, radni ili drugi aktivizam i interesovanje, kao i da se društvena uključenost osoba sa invaliditetom ogleda kroz njihovu informatičku pismenost i ravnopravan pristup informacijama koje se šalju svim građanima, a koje tvrdnje nije osporio ni Fond.

Zaštitnik napominje da je obavezno zdravstveno osiguranje dio sistema socijalnog osiguranja kojim se, na načelima obaveznosti, uzajamnosti i solidarnosti i pod jednakim uslovima svim osiguranim licima obezbjeđuju prava u skladu sa zakonom. Pravo na zdravstvenu zaštitu nesporno obuhvata i pravo na medicinsko-tehnička pomagala koje se, na načelima jednakosti i ravnopravnosti, mora obezbijediti svim osiguranim licima bez razlikovanja koje nije razumno i objektivno opravdano. Neupitna je obaveza države da svim osiguranim licima prizna pravo na ostvarivanje najvišeg mogućeg zdravstvenog standarda bez diskriminacije zasnovane na ličnom svojstvu kakvo je i status osiguranog lica da se nalazi na školovanju.

Prilikom utvrđivanja Liste medicinsko – tehničkih pomagala i odlučivanja o drugim pitanjima od značaja za ostvarivanje prava na pomagala Fond je dužan da posebno vodi računa o obavezi države, kao potpisnice Konvencije UN-a o pravima lica sa invaliditetom, da promoviše dostupnost i upotrebu novih tehnologija, uključujući informacione i komunikacione tehnologije, pomagala za kretanje, sredstva, asistivnu tehnologiju pogodnu za lica sa invaliditetom, dajući prednost tehnologijama izrađenim po pristupačnim cijenama, kao i o odredbi člana 4 Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojom se građaninu Crne Gore garantuje pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa najvišim mogućim zdravstvenim standardima i dostignućima savremene medicinske teorije i prakse.

Imajući u vidu sve navedeno, a polazeći od utvrđenih činjenica i relevantnih propisa i prakse unutrašnjeg i međunarodnog prava. Zaštitnik zaključuje da je odredba člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala diskriminatorna prema licima oštećenog vida koja se ne nalaze na formalnom (redovnom) školovanju, usljed čega je istoj kategoriji lica povrijeđeno pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu, zbog čega

PREPORUČUJE

Ministarstvu zdravlja i Fondu za zdravstveno osiguranje Crne Gore

– Da sa stanovišta svojih nadležnosti preduzmu mjere i aktivnosti na izmjeni diskriminatorne odredbe člana 64 stav 2 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala kojima se lice oštećenog vida u ostvarivanju prava na reproduktor i snimač zvučnih knjiga, govorni softver i Brajevu bilježnicu neopravdano uslovljava činjenicom da se nalazi na školovanju.

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

five × 2 =