Osobe s invaliditetom (OSI) ne samo da nijesu prisutne, već su itekako zanemarene u oblasti političkog života, a pitanja od značaja za ovaj dio populacije veoma rijetko su zastupljena u programima političkih partija, kazao je u intervjuu za Savez slijepih Crne Gore Radenko Lacmanović, ekspert za zaštitu ličnih podataka.
„Kad je u pitanju zastupljenost OSI u programima političkih partija, to je usputno, veoma neprecizno, paušalno i površno. OSI nema ni u željenom, a kamoli u neophodnom broju u javnom i političkom životu“, ističe Lacmanović. Razlozi su, dodaje, višestruki.
„Možemo reći da se razlozi kriju u nezainteresovanosti političkih partija i predrasudama koje očigledno, iako neće da to javno priznaju i saopšte, imaju prema ovoj populaciji kojoj i sam pripadam, do onih koji se tiču samih OSI. Oni osjećaju i znaju kakav je odnos političkih partija prema njima, zbog čega i sami nijesu u dovoljnom broju zainteresovani da učestvuju u političkom i javnom životu. Kada imamo sporadične slučajeve učešća OSI u političkom i javnom životu, političke partije im uglavnom daju priliku da govore samo na teme koje se tiču njihovih prava i potreba, ali ne i o onim drugim životnim situacijama koje se tiču svih nas, kao što je životni standard, zakonski okvir, pravna tekovina EU, zaštita životne sredine, zdravstvena zaštita itd“, naglašava Lacmanović.
Ističe da ga raduje ostvareni napredak po pitanju ostvarivanja aktivnog biračkog prava, što je, dodaje, osim Državne izborne komisije zasluga Udruženja mladih sa hendikepom i Saveza slijepih Crne Gore koji su svojim inicijativama podstakli izmjene podzakonskih akata koje je DIK
usvojila.
„Ipak, od samih izmjena koje su usvojene u martu prošle godine, bilo bi mnogo važnije da se, kada se bude vršila reforma izbornog zakonodavstva one nađu u zakonima, dakle konkretnom pravnom okviru, budući da zakonski propisi imaju veću težinu u odnosu na podzakonske akte“, podvukao je.
Smatra da je u narednom periodu neophodno posvetiti više pažnje određivanju biračkih mjesta koja će imati adekvatne rampe, postavljene etison trake, niže police i glasačke kutije, kako bi bila pristupačna svim kategorijama OSI.
„U ovom segmentu, podijeliću neka iskustva sa posljednjih lokalnih i predsjedničkih izbora. Moje biračko mjesto je bilo potpuno nepristupačno. Nijesu postojale taktilne staze, a bilo je i oko 20 – 30 stepenica. Glasalo se na spratu, što je otežavajuća okolnost naročito za osobe, korisnike invalidskih kolica, koje ne bi mogle pristupiti tom biračkom mjestu“, istakao je Lacmanović.
Dodaje da se zbog nedovoljne edukacije biračkih odbora često dešava da se šabloni koje koristi, umjesto na stolu, nađu u paketima, zbog čega dolazi do zastoja prilikom glasanja i neophodno je čekati da šablon bude pronađen.
Navodi i primjere koji ukazuju na nemogućnost izbora u pogledu načina glasanja, onemogućavanjem osobama oštećenog vida koji ne žele glasati korišćenjem šablona da to učine uz pomoć asistenta, a što je jedna od tri zakonom predviđene mogućnosti.
Kad je riječ o uslovima za kandidaturu OSI za javne funkcije, ističe da su oni identični kao i u slučaju osoba bez invaliditeta, ali da, kad su u pitanju OSI sam proces često nije nimalo lak.
„Ja sam imao sreću da se od rane mladosti bavim poslom koji volim, a to je novinarstvo, nakon toga i pravom, kada sam završio Pravni fakultet.
Tako sam upoznao mnoge ljude iz oblasti javnog i političkog života. Upravo kroz to upoznavanje, kroz nametanje svojih stavova, ideja, predloga koji su često bili prihvaćeni, bio sam u prilici da budem u užem rukovodstvu određenih političkih partija, sve dok nijesam izabran za člana savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka“, priča naš sagovornik.
Dodaje da je nakon završetka pomenutog angažmana, nakon nekoliko odbijenih ponuda, 2020. godine procijenio da je pravo vrijeme za kandidaturu i da se radi o političkoj partiji kroz koju može afirmisati svoje stavove i principe.
„Prihvatio sam da budem na mjestu koje se, do duše pokazalo da je bilo daleko od onoga koje obezbjeđuje eventualni prolaz u poslaničke klupe. Ali sam to uradio, čisto da bih podstakao i druge, ali i da bih doprinio što boljem rezultatu te političke organizacije, odnosno koalicije koja je tada izašla na izbore“, kazao je Lacmanović.
Napominje da nakon održanih izbora nije bio u prilici da kroz pomenutu političku organizaciju u dovoljnoj mjeri i na način na koji je želio afirmiše svoje principe i predlaže pravna rješenja koja bi dovela do unapređenja stanja u mnogim oblastima.
„Jesam se kandidovao i zbog toga ne žalim, a vjerujem ni oni koji su me glasali, ali mi se čini da je nakon izbora sve nekako utihnulo i krenulo u drugom pravcu u odnosu na moja očekivanja. Sada pokušavam na neki drugi način koji je meni bliži, kroz neka pravna rješenja da budem prisutan u javnom životu i čini mi se da me možda i suviše ima“, istakao je.
Političke partije, kako je kazao, daju priliku OSI da se nađu na njihovoj listi, ali za sada nemamo primjer njihovog dolaska na značajne i odgovorne javne funkcije.
„Primjera radi, ja sam bio u Savjetu Agencije, ali kada sam nakon toga konkurisao da budem predsjednik Savjeta, smatrajući da imam najbolje reference za to nijesam prošao, jer OSI se daje prilika da bude negdje drugi, treći, deseti, ali da budu prvi neće. Takvih primjera nemamo i bojim se da ih nećemo imati još dugo, jer se sjete OSI samo uoči glasanja“, naglašava Lacmanović.
Smatra da ovakva situacija ne šteti samo OSI, već i državi.
„Ja sam bio član pregovaračkih grupa za određena poglavlja. Često imamo situaciju da nam iz Brisela stižu poruke o nedostatku administrativnih kapaciteta, u prevodu, o nedostatku kvalitetnog kadra. Tvrdim da među OSI ima dovoljno kvalitetnog kadra koji bi mogao da te nedostatke u državnoj administraciji nadomjesti, samo kad bi im se pružila prilika, ali nažalost još nemamo takvu situaciju“, kategoričan je Lacmanović.
Kako bi se unaprijedilo trenutno stanje, smatra da je neophodno nastaviti sa procesom koji je započela DIK, što podrazumijeva zakonsko prepoznavanje svih usvojenih novina.
“To je veoma značajno za samostalno, tajno i dostojanstveno glasanje OSI, ali i zbog propisivanja kaznenih odredbi za one koji krše propise. Ono o čemu treba razmišljati kada su u pitanju OSI, jeste da ukoliko nam se tako lako ne pruža šansa, da se i mi sami mijenjamo, kako bismo imali dostojanstvenije, kvalitetnije i bolje uslove za život. To se može uraditi kroz dva pristupa – da mi sami budemo uporni i istrajni, da želimo da se angažujemo i ne čekamo da nas neko zove, nego da se pokušamo nametnuti i preporučiti za učešće u političkom životu. Drugi način je da se OSI organizuju kroz jednu političku partiju i da pokušamo na taj način biti predstavljeni u Skupštini i zastupati svoje interese, a naravno i kreirati što kvalitetnije odluke koje se odnose na sve građane. Ovo je svakako jedno od rješenja, a možda i određivanje nekog manjeg cenzusa ili manjih kvota za takve partije, kao što imamo za brojne strukture stanovništva koje bi trebale imati svoje predstavnike u parlamentu. Ja sam zagovornik inkluzivnog društva i nijesam siguran da bi ovaj drugi pristup koji sam pomenuo vodio punoj inkluziji, već integraciji OSI, ali za početak, dok se ne bude analizirala ova druga opcija, mislim da treba više da budemo aktivni, da nas više ima u medijima i uopšte u javnom prostoru“, zaključio je Lacmanović.
Intervju je kreiran u okviru projekta “Biram da biram” koji realizuje Savez slijepih Crne Gore. Projekat je podržan kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Sadržaj ovog intervjua isključiva je odgovornost Saveza slijepih Crne Gore i ne odražava nužno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.
