Veza um – tijelo
Pitanje duše i tijela seže još u antičko vrijeme grčkih filozofa, pa se tako već i kod Platona nailazi na tematiku orijentisanu na čovjekovu dušu, tijelo i način njihove povezanosti. Međutim, ideja dualizma, odnosno najjednostavnije rečeno nepovezanosti duše i tijela je, na svu sreću, davno napuštena. Um i tijelo se nalaze u neraskidivoj vezi, vršeći uticaj jedno na drugo. Sve ono što se dešava u čovjekovom složenom psihičkom aparatu, tijelo pamti. Kao što osjećamo uznemirenost i strah kada nas boli tijelo, tako nas i tijelo može boljeti kada smo u stanju intenzivnog stresa i straha. Mi ne možemo izolovati naše tijelo od naše unutrašnje, psihičke patnje. To su nekako intuitivno naslućivali i naši preci, pa su tako zapravo i nastajali drevni rituali koji su davali prednost zacijeljivanju uma, pa onda tek tijela. Razumijevanje povezanosti tijela i uma nije važno samo radi razumijevanja bolesti, već i radi razumijevanja zdravlja.
Kada tijelo kaže NE
Osim što je ovo naslov popularne knjige Gabora Matea, kanadsko-mađarskog ljekara i psihoterapeuta, na kojoj se i temelji ovaj članak, ovo je i dobar uvod u ono što slijedi.
Mate piše o uticaju potisnutih emocija, nemogućnosti da kažemo ,,ne” i kompulzivnom preuzimanju odgovornosti za potrebe drugih. Opisuje pacijentkinju sa dijagnozom skleroderme i o obrascima ponašanja koji idu u prilog potiskivanju emocija, trpljenju i preuzimanju brige za druge. Smatra da je možda njeno tijelo radilo ono što njen um godinama nije mogao: odstranjivalo neumoljiva očekivanja koja su joj prvo bila nametnuta kada je bila dijete i koja je, kao odrasla osoba, nastavila da nameće sebi.
Ovo je ideja da stil emocionalnog snalaženja kod određenih ljudi može biti jedan od faktora za pojavljivanje skleroderme.
Jednako je zanimljiva povezanost uma i tijela u objašnjenju nastanka multiple skleroze.
Multipla skleroza je najčešća među bolestima koji remete funkcionisanje ćelija u centralnom nervnom sistemu (CNS), pa i njeni simptomi zavise od toga gdje se oštećenja i ožiljci pojavljuju. Najčešće strada kičmena moždina, moždano stablo i optički nerv. Simptomi se razlikuju u odnosu na to koja je regija zahvaćena, pa se mogu kretati od blagog do hroničnog umora i iscrpljenosti, pa do bola ili gubitka vida. Mate smatra da je tijelo jedne pacijentkinje imalo mnogo razloga da kaže ,,ne” opisujući kvalitet njenog partnerskog odnosa sa suprugom, koji je bio prepun potiskivanja emocija. Žan-Martin
Šarko, francuski neurolog, bio je prvi koji je dao cjeloviti opis multiple skleroze i primijetio, još prije dva vijeka, da su pacijenti prve simptome multiple skleroze dovodili u vezu sa dugim periodima ,,muke i tuge”.
Tekst je dio projekta “Jačanje otpornosti starijih osoba i osoba sa invaliditetom tokom COVID-19 i budućih kriza”, koji je podržan od strane Evropske Komisije, Austrijske agencije za razvoj i Austrijskog Crvenog krsta, a partneri na projektu su Crveni Krst Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore.
Autorka: Dragana Đokić, psihološkinja
