Razgovarali smo sa Andreom Šćepanović, Nikšićankom, koja ima oštećenje sluha o trenutnom stanju po pitanju usluga socijalne i dječije zaštite.
Da li su usluge socijalne i dječije zaštite dostupne osobama s invaliditetom?
Dostupne su, ali samo neke osnovne usluge, npr. savjetodavno- terapijske i socijalno-edukativne usluge, ali nisam naišla na uslugu koja je bila pristupačna meni.
Da li Vi lično koristite neku uslugu?
Kada je u pitanju korišćenje samih usluga, ja nemam gestovnog tumača, jer isti u Nikšiću ne postoji. U Crnoj Gori imaju, koliko sam ja upoznata, dva, koji su licencirani i to iz Kotora i Podgorice. Moja majka zna gestovni, međutim, ne može dobiti nikakvu licencu kako bi bila gestovni tumač. Mnogo bi značilo da makar jedan tumač postoji u Nikšiću. Mnogo je žalosno kada sve zavisi od tog jednog papira. Iako znam gestovni govor, ne mogu razgovarati sa ljudima oko sebe. Majka je skoro uvijek sa mnom.
Koje usluge smatrate neophodnim?
Gestovni tumač- to je usluga kojom bi se za osobe oštećenog sluha i govora sve riješilo. Npr. u bankama osoba koja radi na pultu ne zna šta hoće osoba koja ne čuje i ne smije ništa potpisati što neko neće prevesti šta je u pitanju. Koliko ja znam, od osoba oštećenog sluha, niko ne koristi uslugu personalne asistencije. Trenutno ne koristimo nijednu uslugu socijalne i dječije zaštite. Najveći problem za osobe oštećenog sluha je socijalizacija, jer nemamo ni konkretno mjesto gdje bismo se okupljali.
Neophodno bi bilo i psihološko savjetovalište. Mnogo je drugačije kada možete da popričate sa nekim stručnim licem. Čak ni najbolji drug ga ne može zamijeniti kao nekog ko jako dobro sluša i bolje zna šta ste rekli nego drug koji će reći da će to proći.
S obzirom na to da usluge za osobe oštećenog sluha nijesu dostupne, ni pristupačne, da li izdvajate veći iznos novca trenutno?
Ne mogu reći da koristim veliki iznos novca za usluge, ali svakako mislim da bilo koji novčani iznos potrošen za ovakve usluge nije adekvatan zato što bi iste trebale da nam budu obezbijeđene od države i o tome bi trebalo da voditi računa, o sistemskom finansiranju i adekvatnijem regulisanju ovih usluga.
Međutim, moja situacija je takva, jer je moja majka uvijek uz mene, a ja sam zaposlena, pa je sve olakšano.
Na koji način vidite unapređenje stanja?
Načini na kojima bi se stanje moglo unaprijediti jesu da se usluge i njihovo finansiranje sistemski regulišu, da se uspostavi adekvatno razlikovanje između samih usluga kako od strane institucija tako i od strane njihovih korisnika, jer mislim da vrlo često i institucije koje obezbjeđuju ove usluge nijesu adekvatno edukovani da naprave jasnu disktinkciju između njih, tu je takođe i adekvatnije planiranje na osnovu onoga što su individualne potrebe samih korisnika usluga, jer svaki korisnik ima različite potrebe i svakom korisniku su potrebe različite usluge, tako da bi same usluge trebale biti kreirane u skladu sa onim što su potrebe korisnika, a o tome bi trebalo pitati osobe.
Gestovni tumač je neohodan, iako prepoznat Zakonom, nema ga u realnosti.
Intervju je kreiran u okviru projekta: “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i
Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.
S poštovanjem,
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul. Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/
