Samostalan život kamen je temeljac prava osoba s invaliditetom. Dok pokret za nezavisni život raste u Evropi, još uvijek vidimo opšte nerazumijevanje o tome što samostalan život znači i brojne prepreke u njegovom ostvarenju za većinu osoba s invaliditetom.
Za mlade je samostalan život posebno važan. Mogućnost mladih ljudi da odlučuju o tome kako i gdje će živjeti može imati ogroman uticaj na smjer kojim će krenuti njihovi životi, kontakte koje će ostvariti i perspektivu postizanja njihovih ciljeva. Takođe doprinosi zdravijim odnosima s njihovim porodicama i prijateljima.
U EDF-u su prikupili neka svjedočanstva. Ova lična svjedočanstva istražuju aspekte koje je važno uzeti u obzir kada je u pitanju samostalan život, njegov uticaj na živote ljudi, kao i neke od izazova s kojima se ljudi suočavaju kada je u pitanju samostalan život osoba s invaliditetom.
Pokušali smo se posebno usredsrediti na probleme s kojima se susreću mladi s invaliditetom.
Male radnje koje će pomoći olakšati samostalan život
“Moj samostalni život započeo je 2010. godine ulaskom u studentski dom u glavnom gradu Hrvatske. Kao osobe s invaliditetom, imali smo blagodat dobiti sobu samo za sebe. U studentskom restoranu koji je bio u sklopu objekta postojao je sto za kojim smo mogli sjediti, a zaposleni bi dolazili i čitali jelovnik naglas, mi birali i oni bi nam donosili hranu i nakon toga odnosili suđe. Za vrijeme magistarskog studija živjela sam u dva doma u Trstu, Italija. Tamo je u sklopu Univerziteta pružana usluga pratnje studenata kao studentski posao. Mogli bi vas pratiti u studentski restoran ili učionice, u kupovinu ili pomoći u učenju ili digitalno, prilagođavanju materijala. U Madridu sam za pripravnički i prvi posao živjela u stanovima s cimerima, išla sam s njima u kupovinu ili sam koristila dostavu hrane putem Amazona. Metro i prevoz uglavnom su vrlo pristupačni, mogla sam sam ići u nepoznate krajeve bez straha da ću se negdje izgubiti ili pasti. Trenutno živim sama u stanu u Zagrebu. Koristim dostavu hrane i idem u supermarket gdje sam upoznala 'mjesta' hrane i pića koje inače kupujem, a zaposlenima sam skrenula pažnju na svoju povremenu prisutnost kao klijenticu djelimično oštećenog vida koja bi možda ponekad trebala pomoć.
Prevoz bi mogao biti bolji. Ponekad uređaj koji naglas izgovara nazive autobuskih ili tramvajskih stanica radi, a ponekad ne.”
Izvor: https://www.edf-feph.org/blog/living-independently-stories-of-young-
Prevod: Katarina Bigović Kulić
Podgorica, 25.8.2022.
