Preskoči na sadržaj

Od prvog do petog sprata: put ka inkluzivnom društvu

Objavljeno u Aktuelnosti

Za društvo u kojem živimo svakako da je važno usklađivanje nacionalne zakonske regulative sa međunarodnom jer to predstavlja važan iskorak ka stvaranju društva jednakih mogućnosti. Posmatrajući navedeno rekli bismo na prvi pogled da je to sasvim jednostavno, međutim, sastanci, radne grupe, komentari, prijedlozi za izmjenu zakona.. Tu su i rokovi za završetak faza u pripremi nekog dokumenta. Djeluje tako jednostavno, ali to vam je kao da odjednom hoćete da stignete sa prvog na peti sprat. Ipak nije moguće.
Krenimo redom, da bismo mogli da govorimo o adekvatnom pristupanju evropskim integracijama važno je posmatrati osobe s invaliditetom kao individue i aktere koji samostalno mogu učestvovati u donošenju odluka koje se tiču ne samo njih samih, nego i opšte populacije. Dakle, moramo preći na primjenu modela zasnovanog na ljudskim pravima.
Ako govormo o obrazovanju osoba oštečenog vida kao problematiku možemo istaći nedostatak pristupačne literature, nastavnih planova i programa.
Trebalo bi promovisati koncept cjeloživotnog učenja kako bi osobe s invaliditetom, posebno žene u budućnosti bile konkurentnije na tržištu rada. Na taj način bi se smanjila i stopa nezaposlenosti koja je izražena u negativnom smislu posebno kada su žene s invaliditetom u pitanju. U kontekstu integracija takođe je važno sprovoditi i programe mobilnosti, u okviru kojih su osobe s invaliditetom u nedovoljnoj mjeri uključene.
Korak dalje, postavlja se pitanje na koji način i kako zapravo danas osobe oštećenog vida dolaze do informacija, u kojoj mjeri su im dostupne informacije koje naviru u velikim količinama na svakodnevnom nivou. U pogledu digitalne pristupačnosti integracije podrazumijevaju obavezu prilagođavanja web sajtova i digitalnih usluga javne uprave čitačima ekrana i drugim asistivnim tehnologijama. Problematiku predstavlja i to da se osobe s invaliditetom ne posmatraju ni kao stvaraoci digitalnog marketinga, a ni kao konzumenti. Ovakva vrrsta sadržaja itekako u savremenom društvu zauzima značajno mjesto jer se danas sve „prenosi preko ekrana i telefona“. U svemu ovome postavlja se pitanje, koliko smo mi kao društvo spremni na to?
Dosta kaskamo u sagledavanju šta to zapravo podrazumijeva pristupačnost i zašto je važno istaći da je ona osnovno ljudsko pravo i da se kao takvo kod društva najčešće poistovjećuje samo na postojanje rampe. Međutim, kada kažemo da je nešto pristupačno ne mislimo samo na arhitekstonsku pristupačnost, već je to mnogo širi aspekt i ovdje se misli na pristupačnost informacija, komunikacija, sredstava u javnom saobraćaju. Fokus je na prilagođavanju javnih prostora, prevoza i institucija evropskim standardima.
Dakle, ona kao takva treba da omogući ravnopravno učeđće osoba s invaliditetom u svakodnevnom životu.
Kada govorimo o evropskim integracijama i njihovom uticaju na položaj osoba oštećenog vida, ne možemo a da ne pomenemo značaj jačanja liderstva u Crnoj Gori. Mislim da u našem društvu možemo gotovo pa u zanemarljivom obimu govoriti o liderstvu osoba s invaliditetom. Razlog tome je niska stopa političke participacije kada je riječ o osobama s invaliditetom i pored toga činjenica da se osobe s invaliditetom susrijeću sa brojnim barijerama tokm sticanja obrazovanja, a kasnije sve to utiče i na njihove zapošljavanje i poziciju na tržištu rada. Kada bi se to promijenilo osobe s invaliditetom bi u značajnijoj mjeri mogle da utiču na izmjenu strateških i zakonodavnih dokumenata, i na taj način bi svakako potpunije učestvovale ne samo kada je riječ o zagovaranju za svoja prava, već i kada je riječ o drugim akterima društvene zajednice.
Sada vjerujem da ćete razumjeti zašto nije tako lako doći odmah sa prvog na peti sprat, o čemu sam i pisala na početku teksta, jer svaka od ovih oblasti je od izuzetnog značaja ukoliko želimo da govorimo o društvu koje stvara uslove za što veći broj samostalnih, osnaženih i aktivnih osoba s invaliditetom. Jer mi zaista možemo biti lideri u društvu i evropske integracije u ovim procesima nam mogu pomoći da to ne bude utopija, već stvarnost.

Autorka teksta: Anđela Miličić, aktivistkinja za prava OSI

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

fourteen + 20 =