Socijalni rad, kao naučna disciplina, je usmjeren ka pružanju pomoći kako pojedincima, porodicama pa i širim društvenim zajednicama u cilju zadovoljenja osnovnih potreba, društvenog i socijalnog funkcionisanja. Pored toga, zalaže se za socijalne promjene i socijalni razvoj, socijalnu koheziju a najvažnija funkcija kojom se bavi jeste osnaživanje pojedinaca i društvenih grupa kako bi samostalno riješili svoje probleme i živjeli bez bilo kakve stigmatizacije. Praksa socijalnog rada je zanosvana na makro-rad koji podrazumijeva rad sa zajednicama i podsticanje mjera kroz neku od socijalnih politika i mikro-rad koji je usmjeren na radu sa pojedincima i konkretno manjim gupama.
Kao studenti smjera Socijalna politika i socijalni rad, u sklopu predmeta Socijalni rad sa licima s invaliditetom, imali smo praksu koja je održana u saradnji sa Savezom slijepih Crne Gore i našim fakultetom. Kretajući se kroz društvenu okolinu nailazimo na jedan broj osoba koji imaju oštećenje sluha, vida, govora kao i lica sa različitim tjelesnim oštećenjima. Ne možemo a da se ne zapitamo kakav je odnos nas kao nosica društva prema licima s invaiditetom. Kroz neku nama bližu istoriju, možemo reći da su oni dio društvene zajednice koji su marginalizovani i etiketirani od strane nas i koji se godinama susreću sa diskriminišućim nazivima i sa targetiranjem onoga što zapravo nisu. Invalid, nepokretan, ćorav, bogalj su samo neki od naziva kojima se osobe s invaliditetom, nažalost, oslovljavaju. Kroz ovakav vid izražavanja i oslovljavanja svjedoci smo da naše društvo ne pravi definisanu razliku između pojmova invaliditet i invalidnost što je suštinski jedan od osnovnih segmenata na osnovu kog se osobe s invaliditetom diskriminišu. Umjesto gore navedenih termina prikladnije je upotrebljavati termine poput lice korisnik invalidskih kolica, lice s oštećenjem vida, lice s invaliditetom i sl. Ukoliko se mi sami pridržavamo i praktikujemo ove izraze time doprinosimo kolektivnoj svijesti društva da se akcenat stavlja na osobu a ne na njen invaliditet.
Prije dolaska i petodnevnog boravka u Savezu nismo mnogo toga znali o osobama s invaliditetom. Svakim danom naše znanje je bilo bogatije u pogledu lica s invaliditetom, njihovih prava pa i rasprostranjenosti problema i diskriminacije sa kojima se svakodnevno susreću. Već ranije smo pomenuli terminologiju koja je diskriminišuća i onu koja je ispravna. Dakle, nakon prvog dana smo shvatili da smo mi kao studenti Socijalne politike i socijalnog rada smo diskriminisali osobe s invaliditetom samim tim što nismo upotrebljavali adekvatnu terminologiju.
Kroz otvorenu i slobodnu komunikaciju sa mentorima uspjeli smo da savladamo terminologiju kako bismo je sjutra mogli primjenjivati u pozivu koje smo odabrali ali i ukazati okolini na nepravilno upotrebljene termine. Osim terminologije bavili smo se i Konvencijom. Kroz njeno analiziranje i sadržaj uspjeli smo da približimo neke pravne i zakonske akte ali i da, nažalost, primjetimo koliko se ona ne poštuje iako je naša država ratifikovala. Jedan od najzanimljivijih događaja tokom boravka i posjete jeste mogućnost da na jedan dan budemo lice s invaliditetom.
Uz pomoć mentora smo prošetali ulicama grada na kojima su postavljene taktilne trake i na taj način koristili bijeli štap koji koriste osobe sa oštećenjem vida. Pored upotrebe štapa, imali smo mogućnost da jedni drugima budemo vodeći pratioci koji imaju zadatak da osobama sa oštećenjem vida pomognu u obavljanju njihovih potreba i svakodnevnih aktivnosti. Na ovaj način smo imali uvid na dostupnost određenih ulica osobama s invaliditetom ali isto tako na probleme sa kojima se osobe s invaliditetom susreću kretajući se kroz grad. Najzahtjevniji ali ne i nesavladivi zadatak u Savezu jeste bilo učenje Brajevog pisma. Ko bi rekao da šest tačkica i jedno malo šilo imaju toliko veliku važnost. Iako se u početku činilo teško i zahtjevno, nakon čitanja i pisanja Brajeve azbuke ispostavilo se da ništa nije nemoguće i nesavladivo još pogotovo ako imate dobrog učitelja kao što smo mi imali tu čast. Posjeta Brajevoj štampariji nam je dala jasniju sliku o tome kako funkcioniše štampanje naziva na Brajevo pismu, kako protiče sam proces štampanja određene literature i na taj način uvidjeli da Savez umnogome nastoji da omogući osobama sa oštećenjem vida širok dijapazon materijala koji je dostupan na Brajevom pismu. Kroz razgovor sa sportistima koji su članovi saveza shvatili smo da se rad i trud isplati i da je uspjeh jedan veliki motiv da napredujete u svemu što radite. Portal zaposliosi.me je jedan od glavnih karika u zapošljavanju osoba s invaliditetom. Na samom kraju, posjeta radiju „Feniks“ nam je omogućila da i naš boravak u Savezu uzme učešće. Kroz audiopoeziju zaposleni u radiju su nam omogućili da iskažemo svoje recitatorske sposobnosti i na taj način budemo bolje upućeni o radu samog radija, njegovim volonterima i materijalima koji se plasira na njihovom radiju.
Iako je kratko iskusto, nije bilo beznačajno. Posjeta Savezu nam je omogućila da približimo život osoba s invaliditetom, da saznamo neke stvari za koje smo imali laičko mišljenje, da ne milosrdni i herojski model u razgovoru i radu sa osoboma sinvaliditetom.
Ljudska prava su svim zagarantovana, svi smo jednaki i samim tim što mi prije postanemo svjesni toga da osobe s invaliditetom nisu ništa drugačije niti inferiornije u odnosu na osobe koje to nisu, time doprinosimo jačanju kako društvene zajednice tako i jačanju zajednice lica s invaliditetom. Ovaj rad jeste samo jedan od dokaza da Savez slijepih Crne Gore ima itekako važnu ulogu u edukativnom procesu društva i nošeni pozitivnim iskustvom dugujemo veliko hvala mentorima i saradnicima na pažnji koju su nam maksimalno posvetili i znanje koje su nam prenijeli a koje će biti značajno u našem budućem radu.
Bojović Petar, Petrović Dragana, Anđelić Branka, Tanjević Ana, Anđela Leovac
