Kao i mladi bez invaliditeta, mladi oštećenog vida teže da pored osnovnog, srednjoškolskog obrazovanja i studija steknu dodatna neformalna znanja uz pomoć kojih bi prvenstveno nadograđivali svoju ličnost, a sa druge strane bili konkurentniji na tržištu rada. U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na položaj mladih osoba oštećenog vida u neformalnom učenju kao i preprekama sa kojima se isti susrijeću u ovoj oblasti kroz primjer učešća na seminaru, radionici, obuci i sl.
Kako ove vrste učenja podrazumijevaju materijale u elektronskoj formi i na crnoj štampi, tako osobe oštećenog vida u startu nailaze na barijere. Prvenstveno, materijali koji se učesnicima prosljeđuju na mail adresu su djelimično čitljivi. Poziv za učešće i agenda seminara, radionice, rijetko je u wordu što je čitljivo u potpunosti i primjer dobre prakse.
Najčešće su i poziv i agenda u nečitljivom pdf formatu za čitače ekrana pa se stoga mora pribjegavati alternativnim rješenjima, tj. osoba oštećenog vida treba da konvertuje pdf u word, što joj iziskuje trošenje dodatnog vremena kako bi se našla u ravnopravnom položaju u odnosu na ostale učesnike.
Dolaskom na određeni seminar, radionicu, polaznici pomenutih aktivnosti dobijaju niz materijala poput programa rada, priručnika, brošura na crnoj štampi, koji su, potpuno nepristupačni za osobe oštećenog vida. Kada govorimo o osobama djelimično oštećenog vida, materijal iako je na crnoj štampi, nije pristupačan, obzirom da se radi o malom fontu slova uz odsustvo kontrasta. Tako osobe i djelimično i potpuno oštećenog vida u ovim slučajevima, koriste se asistencijom, kako bi saznali informacije koje su sadržane u materijalima, što opet dovodi do trošenja dodatnog vremena, nemogućnosti kontinuiranog praćenja. To što neke pojedine osobe oštećenog vida, koriste i savremene tehnologije poput aplikacija za čitanje teksta u dokumentima, fotografijama na pametnim telefonima, imaju uređaj OrCam MyEye, koji prilagođava informacije u zvučnom formatu na licu mjesta, ne znači da organizatori obuka, seminara, radionica, nisu u obavezi da obezbijede prilagođene materijale. Nijesu sve osobe oštećenog vida, baš kao i druge osobe, informatički pismene, i u mogućnosti da sebi obezbijede različita pomagala, koja nisu dostupna za nabavku putem Fonda za zdravstveno osiguranje.
Sastavni dio edukacije jesu i prezentacije, koje kao takve nijesu nepristupačne za osobe djelimično i potpuno oštećenog vida, sve dok facilitator predstavi i objasni sve ono što se nalazi na prezentacije. Najčešće osoba koja vodi seminar ili radionicu ne pročita sve sa slajda, već okvirno objašnjava pomenutu temu, pa time osoba oštećenog vida ostaje uskraćena za informacije. Najčešće osoba oštećenog vida insistira na detaljnijem načinu približavanja same materije, kako bi bila ravnopravna sa učesnicima pomenutih aktivnosti, što vrlo često edukatori, treneri, facilitatori smatraju nepotrebnim, gnjavažom, naporom, ne shvatajući da uskraćuju pravo na informisanost.
Kako prezentacije sadrže i brojne grafičke elemente, fotografije, veoma je važno učiniti pristupačnim i te vrste informacija. U dijelovima predviđenim za grupni rad i vježbe, nerijetko se dijele stikeri na kojima je potrebno napisati određene segmente, fotografije koje treba prokomentarisati, papire sa natpisima koje treba klasifikovati i sl. Isti slučaj je i kada govorimo o evaluaciji, koju s obzirom da se realizuje na crnoj štampi osobe potpuno oštećenog vida ne mogu samostalno, anonimno popuniti kao i ostali. Kada se uzmu u obzir primjeri elektronske evaluacije, rijetki su slučajevi pristupačnih evaluacija za korisnike čitača ekrana.
Važno je pomenuti i da je tokom pandemije KOVID 19 bilo mnoštvo različitih vrsta događaja – neformalnog učenja: radionice, fokus grupe, kursevi jezika i sl. Većinski, sadržaj je bio u potpunosti nepristupačan za osobe oštećenog vida. Naime, određene platforme za učenje jezika su bile nepristupačne, što se ogledalo kroz postojanje niza grafičkih elemenata, fotografija, koje nijesu objašnjene. Što se tiče radionica, konferencija, treninga, organizovanih posredstvom ZOOM platforme, iste su obilovale prezentacijama za koje je u većoj mjeri nedostajalo objašnjenje.
Sve gore navedene prepreke, ograničavaju mogućnosti za učešće i sticanje neformalnog znanja na ravnopravnom i jednakom nivou, obeshrabruju mlade oštećenog vida.
Mladi oštećenog vida i neformalno učenje
Objavljeno u Aktuelnosti
