Iako je inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori postalo praksa, srednjoškolci i studenti oštećenog vida se i dalje tokom procesa obrazovanja suočavaju sa velikim brojem prepreka koje im u značajnoj mjeri otežavaju proces školovanja i studiranja. Crna Gora je ratifikovala Konvenciju UN o pravima OSI, krovni dokument u oblasti ljudskih prava kojim se države potpiisnice obavezuju da obezbijede jednak pristup obrazovanju i učešće u obrazovnom procesu svim osobama sa invaliditetom što uključuje i dostupnost obrazovnih materijala u pristupačnim formatima kao i zabranu svih oblika diskriminacije i isključivanja iz procesa obrazovanja po osnovu invalidnosti.
Prema Zakonu o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, diskriminacijom u ovoj oblasti smatra se svako onemogućavanje ograničavanje ili otežavanje izbora obrazovnog programa, pristupa obrazovnim ustanovama, praćenja nastave i provjera znanja.
U našoj zemlji se sprovodi treća Strategija inkluzivnog obrazovanja. Ipak, ne možemo reći da je stanje u ovoj oblasti na zadovoljavajućem nivou. I dalje je prisutan veliki broj različitih barijera koje često mogu imati presudan uticaj kako na izbor obrazovnih programa, tako i na cjelokupan tok obrazovnog procesa.
Prije svega, treba napomenuti arhitektonske barijere u vidu nepostojanja taktilnih staya vodilja, koje postoje u određenim obrazovnim ustanovama, ali budući da se ne radi o praksi koja je tipična za sve ustanove, ne možemo govoriti o potpunoj pristupačnosti u ovom smislu.
Najveći problem svakako predstavlja nedostatak literature u pristupačnim formatima, jer ista osobama oštećenog vida nije obezbijeđena ni na Brajevom pismu, ni u audio formatu, ni u pristupačnom elektronskom formatu. Pomenuta barijera dovodi do toga da osobe oštećenog vida često nijesu u mogućnosti da samostalno savladaju potrebno gradivo, kao ni da čitaju različite vrste stručne literature. Zbog svega navedenog, mladi oštećenog vida bivaju prinuđeni da potraže pomoć kroz servise podrške u vidu personalne asistencije ili skeniranja potrebne literature koje obezbjeđuju organizacije osoba sa invaliditetom, a koji nijesu sistemski regulisani, već se ostvaruju kroz projektne
aktivnosti, na volonterskoj osnovi i sl.
Dodatan problem je i činjenica da usluga asistenta u nastavi nije obezbijeđena svim osobama kojima je potrebna imajući u vidu da je proces praćenja nastave osobama oštećenog vida znatno otežan zbog korišćenja prezentacija, pisanja na tabli od strane profesora, nepristupačnih informatičkih sredstava koje osobe oštećenog vida ne mogu samostalno upotrebljavati.
Određeni obrazovni programi predviđaju različite praktične aktivnosti koje zbog neprilagođenih softverskih uređaja nijesu u dovoljnoj mjeri pristupačne mladima oštećenog vida. Okolnosti izazvane pandemijom COVID 19 doveli su do prelaska na online sistem nastave koji je osobe oštećenog vida doveo u još nepovoljniji položaj.
Nepristupačnost ovog tipa nastave ogleda se u korišćenju velikog broja fotografija, grafičkih elemenata, tabela i sl, koji nijesu adekvatno objašnjeni već se često koristi rečenica „kao što možete vidjeti na ekranu“ koja osobi oštećenog vida ne znači ništa ukoliko nije u blizini neko ko bi joj opisao sadržaj koji se nalazi na ekranu.
Sve pomenute barijere bitno utiču na izbor srednje škole ili fakulteta i ograničavaju mlade oštećenog vida prilikom odabira željenih obrazovnih programa.
Ovdje napominjemo da je osnovno obrazovanje u Crnoj Gori obavezno, a kao takvo, osobama oštećenog vida mora da bude prilagođeno u potpunosti, što u praksi, na terenu, nije slučaj.
Takođe, slični nedostaci postoje i kada govorimo o programu stručnog osposobljavanja, budući da poslodavci često nemaju obezbijeđene ni elementarne uslove za rad osoba s invaliditetom, pa iste već u startu bivaju diskriminisane bez obzira na činjenicu da su stekle visoko obrazovanje.
Iz svega navedenog može se zaključiti da se mladi sa invaliditetom nalaze u veoma neravnopravnom položaju u odnosu na mlade bez invaliditeta kako u pogledu sticanja obrazovanja tako i u pogledu primjene stečenog obrazovanja u praksi, te je neophodno više raditi na poboljšanju pristupačnosti obrazovnog procesa kako bi svi elementi u ovoj oblasti bili na zadovoljavajućem nivou i u skladu sa Evropskim standardima, obezbjeđujući ravnopravnost i jednakost.
