Prije 50 godina u crnogorskoj prijestonici Cetinju, rođen je Siniša Ašanin.
Djetinstvo je proveo u Bijelom Polju. Iako, već sa 12 godina ima problema sa vidom, svojom prije svega prirodnom nadarenošću i ljubavi prema knjizi uspijeva da završi osnovnu školu „Risto Ratković i Gimnaziju „Miloje Dobrašinović“ u Bijelom Polju, gdje i sada živi.
Siniša je dugogodišnji član Organizacije slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac.
Prepoznatljiv kao pjesnik, koji inspiraciju za svoje pjesme crpi iz, kako kažu književni klritičari, iz dva osnovna tematsko-motivska izvorišta.
Jedno je duboko religiozna inspiracija, a drugo je nostalgično-fragmentarno sjećanje na neugasive slike i trenutke posebnog doživljajnog reda.
Pored pjesama koje su mu objavljene u dnevnim štampanim medijima, objavljene su mu i ocjene knjige dr Pavla Kovačevića „Upravljanje sobom“, kao i naslovi „Dobronamjerne primjedbe“ i „Sveviđe“.
Takođe, objavljen mu je i književno kritički osvrt pod naslovom „Krađa Mažuranovićeva na Njegošev spjev „Smrt Smail-age Čengića.
Siniša Ašanin piše i o tekstu pjesme Marinka Bulatovića Bijelo Polje, rodni grade, koja postaje himna ovoga grada.
Sa svojim pjesmama više puta je učestvovao na Ratkovićevim večerima poezije.
Član je Književnog kluba „Miodrag Bulatović“ u Bijelom Polju.
Objavio je i zbirku pjesama pod naslovom „Kristalni dani“.
Siniša Ašanin ima u pripremi zbirku poezije „Genijalno oko“, a u rukopisu poemu i sonetni vijenac u slobodnom stihu.
DUŠA OD ŽADA
Upijam zjenima zeleno smilje
Svijeta varku da nadigram
Jaspisa grudvu kotrljam
Osmolisna polja da isklesam
Ljeska se dah iz krošnji borova
Tanani veo lotosa podrhtava
Prozirna traka život napaja
Duša od žada postom procvjetala
Vjeverica kruni ljusku ploda
Prstenasta polja osvaja
Zloga gosta na zemlji zavarava
Čardak je njoj i majka i hrana
Pod kišobran duda Aronove palice
Kosovke djevojke melodično pjevuše
Soha lazurna njine su ravnice
Vuk grivaš topotom kiše
Bijesno arlauče
Sa poprišta Ljiljana cara
Sa orhidejama
Sv.Vida na užasnim visinama
Naseljava
Do Ovčijih vrata gnijezda oblakova
Nedremano Oko hromo jagnje
Proslavlja
OPONENT
Stihijom zemaljske teže
Skalpelom izrezbarena mi put
Vidokrug brzaka vir prelama
Zatrpava široki put
Jednooka u pakosti klija
Crna orhideja prekriva put
Hodim po njoj obavijen
Stežući joj spiralni struk
Klati se bodež srčanika
Tuga i radost obli mi put
Ona zagrli prašine krug
Kosarin bunar zvijezda
Vladimirov zar ne bješe duh
Znaj s ivice ponora tvog
Uzleće baletan s odra svog
Špilja u deblu jabuke
Kakao prah predaka skriva
Sudbina se taloži do punoće
San mi biva prva škrinja
Crni obraz oponenta
Zari ralo u otvoren grob
Vrišti zemlja od cjeliva smrtna
Prah pokretni zar da ljubi to
Anakreontsko naricanje sirena utiša
Zelene oči Lima o bokove se sliva
Pjenušavo vino pleše kukovima
Arheolog Šarl Bodler svitak negativa razvija
Neimar vjetar dušu mi naštima
Osjeke odjek plima uzavrela
Na ljutom krasu stihove ugravira
Niske od školjki – hrisovulje
Dijamant oblutke pjesnike usnule
Krase dekolte Balkanske carice
Plavom kadifom vjetar je odijeva
Cvijet u kosi da je dragom vjerna
VI SAMO SA VI SA LI
Vi izgovarate da znate dok „palacate“
Žrvnjem meljete nedozrelo klasje
Plahi gušteri što sunca žderete
Jaram blag odbaciste stonogi i ukleti
Trčite za kim
Za kopiladima crnim preljubotvornim
Za pogibao rođenim
Goje se od poslastica riječi
Uglađeni grobari dušelovci
Mladost Vas doziva kočoperno potkiva
Drskost od čega se otima
Od blagog pogleda za Vas ništavnoga
Od onoga što iz prikrajka za Vas bolesnoga
Niže molitve za Vas vaskrsloga
U brlogu unakaženoga i nerazumnoga
Molitveni uzdah poljubac u krugu
Zapušeni dimljak izbljuva svu kugu
