Preskoči na sadržaj

Zaštita od diskriminacije

Objavljeno u Aktuelnosti

Oblast zaštite od diskriminacije u našem zakonodavstvu je relativno nova. Proces pristupanja Evropskoj uniji zahtijevao je brojne izmjene legislative kako bi ista bila usklađena sa važećim evropskim standardima.

Postoje tri nivoa zaštite: Inspekcijski nadzor, postupak pred Zaštitnikom/com ljudskih prava i sloboda, i postupak pred sudom. OSI moraju prepoznati diskriminaciju i same zaštititi svoja prava. Ponekad je teško prepoznati da iza empatije senzibiliteta ne stoji ništa drugo nego diskriminacija, OSI traže samo jednaka prava i jednake šanse.

Inspekcijski nadzor podrazumijeva prijavljivanje prekršaja, na osnovu kojeg nadležna inspekcija izlazi na teren. U skladu sa praksom, inspekcija najčešće prvo opominje, pa onda kažnjava.

Kada je u pitanju sudski postupak, situacije je malo složenija. Postupak se pokreće tužbom koja se predaje Osnovnom sudu. Poželjno je da tužba bude napisana od strane pravnika, jer se piše u skladu sa pravilima parničnog postupka. Ako se pogriješi u tužbenom zahtjevu, sud odbacuje tužbu.

Nakon osnovnog suda, tužba dalje može ići na Viši sud, do revizije, do Vrhovnog suda, nakon toga Ustavni sud, pa na Evropski sud za ljudska prava u Strazburu.

Tužbom se utvrđuje diskriminacija, zabranjuje dalje, uklanjaju posledice diskriminatornog postupanja. Sudski postupak nije besplatan, već se tarifira u skladu sa pravilima parničnog postupka.

Od 2011, u Crnoj Gori na snazi je i Zakon o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, koji uređuje nadležnost, ovlašćenja, način rada i postupanje Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U član 2 pomenutog Zakona stoji:Zaštitnik/ca samostalno i nezavisno, na načelima pravde i pravičnosti, preduzima mjere za zaštitu ljudskih prava i sloboda, kad su povrijeđena aktom, radnjom ili nepostupanjem državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave i lokalne uprave, javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja (u daljem tekstu: organi), kao i mjere za sprječavanje mučenja i drugih oblika nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja i mjere za zaštitu od diskriminacije. Zaštitnik/ca nema ovlašćenje u odnosu na rad sudova, osim u slučajevima utvrđenim ovim zakonom.

Važno je napomenuti da ne možete podnijeti pritužbuOmbudsmanu, ukoliko je sudski postupak za istu temu u toku.

Član 27 pomenutog Zakona, opisuje zaštitu od diskriminacije: “Zaštitnik/ca je institucionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije. Zaštitnik/ca, uz saglasnost diskriminisanog lica, postupa i preduzima mjere za zaštitu od diskriminacije, u skladu sa ovim zakonom i posebnim zakonom kojim je uređena zabrana diskriminacije. U postupanju Zaštitnika/ce u slučajevima diskriminacije od strane fizičkih ili pravnih lica shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona. U postupanju Zaštitnika/ce u slučajevima diskriminacije od strane fizičkog ili pravnog lica shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona. Važno je naglasiti da OSI ne dokazuju diskriminaciju, već diskriminator. U članu 29 stoji da: “..Lice koje podnosi pritužbu ili učestvuje u postupku ne može zbog toga biti pozvano na odgovornost niti dovedeno u nepovoljniji položaj.

Pritužbu Zaštitniku/i možete i sami napisati, postoji obrazac na sajtu Ombudsmana https://www.ombudsman.co.me/ . Postupak je javan, povjerljiv, besplatan. U članu 30 stoji da se pritužba može podnijeti i usmeno na zapisnik. Važno je istaći da su mišljenja Zaštitnika/ce medijski propraćena i vidljivija više u zajednici od sudskih presuda, te stoga, ukoliko se dokaže diskriminacija, svi su zaštićeni u javnom mnjenju. Zaštitniku se može obratiti i pojedinac i institucija, organizacija.

Mnogi advokati će vas savjetovati da ukoliko prepoznate diskriminaciju, prvo napišete pritužbu Ombudsmanu, pa onda tužbu Osnovnom sudu.

U postupku pred Zaštitnikom, prema izvještaju Zaštitnika za 2019, u radu su bila 24 predmeta zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta (17 predmeta u 2018. godini). U 14 slučajeva utvrđena je povreda prava i date su preporuke; u 3 nije utvrđena diskriminacija, niti povreda drugog prava; jedan je riješen ukazivanjem; u dva predmeta postupak je obustavljen jer su povrede prava otklonjene u toku postupka; u jednom je obustavljen jer je podnosilac povukao pritužbu, a u jednom jer podnosilac pritužbe nije sarađivao u postupku. U jednom predmetu nije postupano zbog očigledne zloupotrebe prava podnošenja pritužbe.

Po osnovu zdravstvenog stanja u radu je bilo pet predmeta, koji u osnovi mogu biti praćeni sa stanovišta invaliditeta (šest u 2018. godini). Okončana su četiri, dok je jedan prenijet u 2020. godinu. U jednom predmetu utvrđena je povreda prava i date su preporuke; jedan je riješen ukazivanjem, dok su u dva (2) podnosioci upućeni na druga sredstva, jer je ocijenjeno da je to djelotvorniji put zaštite.

U izvještaju za 2019, navodi se da iako su stvorene određene zakonodavne pretpostavke za ostvarivanje prava, a vidljivost osoba sa invaliditetom je povećana, one ipak ostaju na marginama, spriječene da u punom kapacitetu i na osnovu jednakosti sa drugima učestvuju u društvenom životu, žive samostalno, obrazuju se i zarađuju za život obavljajući posao koji su slobodno odabrale ili prihvatile na tržištu rada. Posebno zabrinjava što još uvijek preovlađuje medicinski i funkcionalni model pristupa invaliditetu.

Zaštitnik podsjeća da Crna Gora još nije usvojila akcioni plan za sprovođenje preporuka Komiteta UN o pravima lica sa invaliditetom, pa tako postignuti napredak nije dovoljan ni sa stanovišta usklađivanja zakonodavstva sa Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom.

Zakon o zaštitniku ljudskih prava i sloboda, dostupan na linku ispod:

https://www.ombudsman.co.me/docs/Zakon_o_zastitniku_ci_ljudskih_prava_i_sloboda_Crne_Gore.pdf

Izvještaj o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2019. godinu, dostupan na linku ispod:  

https://www.ombudsman.co.me/docs/1590478014_www-final—05—izvjestaj-o-radu-za-2019.pdf

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

5 × two =