Pravo na rad i zapošljavanje je osnovno ljudsko pravo svakog čovjeka. Ovo, kao i ostala osnovna prava, garantuje se ljudima na osnovu jednakosti s drugima, što uključuje iste startne pozicije u traženju i nalaženju posla u skladu sa stečenim obrazovanjem i kvalifikacijama. Pravo na rad uključuje i jednaku zaradu za isti rad ili rad iste vrijednosti, kao, između ostalog, i mogućnost napredovanja u poslu, do edukacija.
U perspektivi patrijarhalnih predrasuda, institucionalne nesenzibilnosti, needukovane javnosti, imamo prisutnu društvenu isključenost žena s invaliditetom (ŽSI) na tržištu rada. Nezaposlenost ŽSI je konstanta, a nemogućnost aktivne društvene participacije je produkt neadekvatnog društvenog sistema. Žene s invaliditetom, baš kao i druge žene su prisiljene na slabije plaćene, rodno selektovane sektore rada, i poslove, a tradicionalni seksistički obrasci pri zapošljavanju potvrđuju trostruku marginalizaciju i dugoročno odgađaju perspektivu ujednačenih društvenih šansi i mogućnosti žena i muškaraca, naročito ŽSI. Poslodavci se generalno nerado odlučuju zaposliti osobe s invaliditetom (OSI), najčešće zbog predrasuda, stereotipa, needukovanosti. U kontekstu tržišta rada, ŽSI se u crnogorskom društvu profilišu kao nepoželjna radna snaga. Međunarodna organizacija rada ukazuje da je oko 80% OSI nezaposleno, a upravo većinu čine žene.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, na dan 31.10.2024, na evidenciji nezaposlenih nalazilo se ukupno 5317 ŽSI, što čini 60,3% od ukupnog broja OSIna evidenciji nezaposlenih. Ovo govori da imamo više nezaposlenih ŽSI nego muškaraca s invaliditetom. Od ukupnog broja ŽSI, najviše nezaposlenih je na evidenciji iz Rožaja, 1220 i iz Berana 1138. Rožaje bilježi i najveći procenat nezaposlenih ŽSI u odnosu na ukupan broj OSI na evidenciji 68%. Od ukupnog broja ŽSI, čak 54,69% – 2908 ŽSI je na evidenciji sa I stepenom stručne spreme, od čega čak 950 iz Rožaja. Iako se izdvajaju značajna sredstva za profesionalnu rehabilitaciju OSI, ŽSI su i dalje većinski nezaposlene. Takođe, standardne mjere profesionalne rehabilitacije ne doprinose značajno smanjenju njihove nezaposlenosti.
U prilogu je tekst, drugi policy brief, prirpemljen u sklopu projekta “Radom do neograničenih mogućnosti OSI” koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u saradnji sa partnerskom organizacijom “Tiflomont”, uz finansijsku podršku Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.
