Sport predstavlja univerzalnu platformu za promociju jednakosti, inkluzije i ličnog razvoja. Međutim, za mnoge žene s invaliditetom, put ka sportskim postignućima prepun je prepreka. Tradicionalne rodne uloge, fizičke barijere, kao i društvene predrasude često otežavaju njihov put ka aktivnom učešću u sportu. Ipak, brojne mogućnosti i podrške otvaraju vrata za njihovo osnaživanje i postizanje izuzetnih rezultata.
Prije svega, žene s invaliditetom suočavaju se s dvostrukom diskriminacijom – kao osobe s invaliditetom i kao žene. Rodne norme i stereotipi dodatno otežavaju njihovo uključivanje u sport. Mnoge zajednice još uvijek njeguju stavove da žene, posebno one s invaliditetom, ne mogu ili ne treba da se bave sportom. Ovo dovodi do smanjene podrške, nedostatka uzora i ograničenog pristupa sportskim programima. Pored toga, medijsko predstavljanje žena s invaliditetom u sportu gotovo da ne postoji ili je marginalizovano. Nedostatak vidljivosti umanjuje njihov značaj i doprinos sportu, što dodatno smanjuje njihovu motivaciju i samopouzdanje. Mnogi su izazovi, kako pred osobama s invaliditetm, tako i pred ženama s invaliditetom, još sa ženama u sportu. Nedostatak pristupačnih sportskih objekata jedan je od ključnih izazova za žene s invaliditetom. Mnogi sportski tereni, bazeni, sale i fitnes centri nisu prilagođeni osobama s različitim vrstama invaliditeta. Takođe, oprema koja je specifično dizajnirana za sportiste s invaliditetom često je skupa i teško dostupna. Transport do sportskih objekata može biti još jedan problem, posebno u ruralnim sredinama gdje je infrastruktura slabije razvijena. Sve ove prepreke otežavaju redovno učešće žena s invaliditetom u sportskim aktivnostima. Ne smiju izostati ni psihološki izazovi, koji nisu toliko očigledni iIi vidljivi, ali na jednak način otežavaju njihovo učežće u javnom životu, sportu i drugim poljima. Žene s invaliditetom često se suočavaju s niskim nivoom samopouzdanja i strahom od neprihvatanja.
Negativne percepcije koje društvo ima prema osobama s invaliditetom mogu stvoriti osećaj stida ili nesigurnosti, što ih odvraća od učešća u sportu. Takođe, internalizacija ovih društvenih predrasuda može uticati na njihovo mentalno zdravlje, stvarajući dodatne prepreke za aktivno učestvovanje u sportskim aktivnostima. Podrška porodice, prijatelja i trenera ključna je za prevazilaženje ovih psiholoških izazova.
Uprkos brojnim izazovima, sport nudi izuzetne mogućnosti za žene s invaliditetom. Prvo i najvažnije, sport poboljšava fizičko zdravlje i mobilnost. Redovna fizička aktivnost može značajno doprinijeti smanjenju komplikacija povezanih s invaliditetom i poboljšanju ukupnog kvaliteta života. Takođe, može uticati i na očuvanje mentalnog zdravlja, ako uzmemo u obzir činjenicu da fizička aktivnost znatno utiče na etalon zdravlje pojedinca. Sport pruža ženama s invaliditetom priliku da se integrišu u društvo, prošire mrežu socijalnih kontakata i izgrade nova prijateljstva. Takmičenja i treninzi omogućavaju im da prevaziđu izolaciju i dobiju priznanje za svoja postignuća. Uz sve to, kroz sport, žene s invaliditetom razvijaju i vještine liderstva, timskog rada i odlučivanja. Mnoge od njih postaju uzori i motivacija za druge, posebno za mlađe generacije. Paraolimpijske igre i druga međunarodna takmičenja pružaju platformu za žene s invaliditetom da pokažu svoje talente i steknu globalno priznanje. Sportistkinje poput Sare
Storey, Tatiane McFadden i Natashe Baker dokazuju da invaliditet nije prepreka za postizanje vrhunskih rezultata. Pored ličnih postignuća, njihovi uspjesi utiču na promjenu percepcije o osobama s invaliditetom i podstiču društvo na inkluzivnije politike i prakse.
Za kraj, dobro je zaključiti da se žene s invaliditetom suočavaju s brojnim izazovima u sportu, ali i mogućnostima koje im omogućavaju da prevaziđu prepreke i ostvare značajne uspjehe. Sport nije samo sredstvo za fizičko zdravlje, već i platforma za socijalnu inkluziju, osnaživanje i lični razvoj. Sistemskom podrškom i promjenom društvenih stavova, sport može postati moćno sredstvo za unapređenje kvaliteta života žena s invaliditetom i doprinos inkluzivnijem društvu.
Ova priča je dio projekta “Osnažene možemo više” koji realizuje Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Organizacijom slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine, uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
Dragana Đokić, psihološkinja
