Razgovarali smo sa Tanjom Ašanin, koordinatorkom socijalnog servisa Učionica družionica u udruženju Roditelji o uslugama socijalne i dječje zaštite koje udruženje pruža korisnicima i načinima za unapređenje stanja u ovoj oblasti.
Koje usluge socijalne i dječje zaštite udruženje Roditelji pruža korisnicima?
Usluge socijalne i dječije zaštite koje udruženje Roditelji sprovodi mogu se svrstati u savjetodavno-terapijske i socio-edukativne, ako govorimo o primarnoj podjeli usluga, prema Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
To u praksi podrazumijeva i dodatne aktivnosti koje su dostupne svim roditeljima u Crnoj Gori, budući da iako je sjedište u Podgorici, udruženje djeluje na nacionalnom nivou. Jedan od servisa dostupan roditeljima u cijeloj zemlji jeste SOS Roditeljska linija: besplatan, povjerljiv i anoniman servis gdje roditelji mogu zatražiti mišljenje stručnjaka u vezi sa dječjim vaspitanjem, odnosom sa djetetom, razvojnim fazama a sve u cilju što boljeg razvoja djeteta. Roditeljska linija je licencirana od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja i predstavlja servis podrške roditeljima, odnosno roditeljstvu.
Program Brižne porodice koji udruženje Roditelji sprovodi godinama unazad, uz saradnju sa UNICEF-om predstavlja još jedan vid podrške porodicama i odnosi se na unapređenje odnosa i komunikacije sa djecom, ali i rješavanje konkretnog izazova/problema koji roditelji žele da promijene.
Program je namijenjen roditeljima djece od 2 do 9 godina, a ubrzo počinje i program podrške roditeljima djece koji imaju od 10 do 17 godina.
Socijalni servis Učionica družionica predstavlja program podrške u obrazovanju, razvoju i socijalizaciji djeci koja žive u siromaštvu.
Pravna podrška je dostupna jednoroditeljskim porodicama, kao i majkama i trudnicama koje se nađu u stanju potrebe za ovakvom vrstom podrške, informisanja, savjetovanja.
Savjetnice za dojenje pružaju podršku majkama koje imaju pitanja i dileme koje se tiču ovog perioda privikavanja na novorođenče, odnosno izazova koje dojenje nosi sa sobom i dostupne su putem broja telefona 067/000-474.
Igračkoteka i razvojni centar – kreativno- edukativne radionice za djecu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta sa ciljem učenja kroz igru, koje su besplatne i dostupne djeci na teritoriji Glavnog grada.
Koliki je broj korisnika navedenih usluga?
Kada govorimo o brojkama roditelja koji pozovu roditeljsku liniju na godišnjem nivou, prema statistici koju vodimo, do sada je u prosjeku bilo 1500 poziva godišnje. Najviše liniju ubjedljivo pozivaju mame, nakon toga tate, bake, tetke.
Ukupno 80 djece koja žive u siromaštvu koriste usluge socijalnog servisa Učionica Družionica godišnje. To znači da imaju kontinuiranu podršku, u zavisnosti od potreba, interesovanja i sposobnosti djeteta. Dio djece pohađa:
– individualnu podršku u učenju ( volonter pomaže djetetu u usvajanju konkretnog predmeta iz kog ima poteškoće),
– grupnu podršku u učenju i socijalizaciji ( volonteri rade sa manjom grupom djece na opismenjavanju i socijalizaciji)
– psihološku podršku (djeca u zavisnosti od uzrasta i specifičnosti imaju grupnu psihološku podršku u vidu radionica)
– kreativno-edukativne radionice.
Postoji li neka usluga čije obezbjeđivanje smatrate neophodnim, na osnovu povratnih informacija koje dobijate od korisnika?
Definitivno da postoje brojne usluge i servisi koje treba uvesti, i postojeće unaprijediti, za šta se mi u udruženju Roditelji godinama zalažemo i pokušavamo predočiti institucijama koliko je važno bavljenje istim kako bi se omogućilo ostvarivanje prava roditeljima i djeci u Crnoj Gori.
Kada govorimo o uslugama koje treba uvesti u oblasti socijalne i dječije zaštite, na događaju otvorenih vrata „Roditelji pitaju“ koji je udruženje Roditelji održalo u sklopu projekta Inkluzivno kreiranje lokalnih i javnih politika, zajedno sa institucijama i drugim organizacijama definisane su sledeće usluge koje bi bilo neophodno uvesti:
– Centar za djecu žrtve i počinioce nasilja;
– Centar za djecu i mlade koji imaju probleme zavisnosti od psihoaktivnih supstanci;
– Vratiti uslugu Porodični saradnik i dodatno unaprijediti njihov rad;
– Uspostaviti uslugu pomoć u kući namijenjenu djeci i mladima s invaliditetom;
– Uspostaviti centar za urgentno zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja.
Sve ove usluge su prepoznate od strane stručnih radnika i predstavnika institucija i civilnog sektora koje se bave djecom i porodicom iz različitih uglova.
Prepoznajete li neke sistemske nedostatke u ovoj oblasti, na koje bi ovom prilikom bilo značajno ukazati?
Postoje brojni segmenti koje bi trebalo unapređivati kada govorimo o sistemskoj podršci djeci i roditeljima. Konkretno, kod nas ne postoje servisi podrške porodicama, posebno za djecu na sjeveru. Često se desi da roditelj sa konkretnim problemom pozove liniju, mi razgovaramo, uputimo savjetodavnu i stručnu podršku koja se može realizovati putem telefonskog savjetovališta, ali tu se završava mogućnost upućivanja i daljeg rada sa porodicom, budući da nerijetko ne postoje servisi podrške koji su dostupni na lokalnom nivou. Upravo zbog toga je deinstitucionalizacija jedan od prioriteta. Sa druge strane, dodatna podrška u obrazovanju djeci koja žive u višegeneracijskom siromaštvu je neophodna u svim gradovima. Na taj način se dugoročno ulaže u smanjenje siromaštva u zemlji. I ovom podrškom, kao i besplatnom užinom, udžbenicima, prevozom, dostupnim dodatnim vannastavnim aktivnostima za djecu.
Usluga porodičnog saradnika koja je postojala i ukinuta nakon pilotiranja, Ministarstvo rada i socijalnog staranja ovu uslugu nije uvrstilo u javni servis.
A predstavljala je dobre prakse podrške porodicama u stanju potrebe.“
Sa aspekta pružaoca usluga, smatrate li da su ove usluge dostupne svim korisnicima kojima su potrebne i da odgovaraju individualnim potrebama svakog korisnika?
Generalni utisak jeste da usluge socijalne i dječije zaštite nijesu dostupne svima kojima su potrebne i da se mnogo treba raditi na individualnom pristupu potrebama korisnika. Kada govorimo o materijalnom davanju, definitivno da primanjem nijesu obuhvaćene sve porodice kojima je to
potrebno, usljed nepostojanja detaljnih socijalnih kartona svih građana, odnosno brojne potrebne dokumentacije koju je potrebno ispuniti odnosno dostaviti kako bi se ovo pravo ostvarilo. Dječiji dodatak je kao što znate od skoro namijenjen svoj djeci, što predstavlja unapređenje i veliki korak naprijed kada je ovo davanje u pitanju, ali se sa druge strane postavlja pitanje održivosti.
Ono što je važno i na čemu insistiramo, a doprinijelo bi kvalitetu kao i obuhvatu usluga jeste umrežavanje institucija sistema i civilnog sektora, koje mora biti na većem nivou nego što je trenutno stanje.
Na kraju, imate li neke preporuke za unaprjeđenje trenutnog stanja?
Svi navedeni izazovi koje smo pomenuli gore predstavljaju prostor za izmjene i rad na trenutnoj situaciji. Odnosno preporuke za uvođenje usluga koje treba uvesti jesu preporuke za unapređenje stanja u ovoj oblasti, prostor gdje se može i treba dodatno raditi. I osluškivati potrebe korisnika prilikom donošenja zakonskih i podzakonskih akata kako bi bili usaglašeni međusobno, ali i sa trenutnom situacijom i stanjem u praksi.
Neke od preporuka jesu:
– Unaprijediti proces deinstitucionalizacije
– Uvesti registre korisnika kao temelj razvoja usluga
– Ojačati proaktivnu ulogu Centara za socijalni rad, kako bi se moglo djelovati preventivno, a ne reaktivno
– Definisati jasne obaveze u finansiranju socijalnih usluga.
Intervju je kreiran u okviru projekta: “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.
Intervju na engleskom jeziku možete pročitati i preuzeti u nastavku – Intervju Tanja Asanin
S poštovanjem,
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul. Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/