Cijena skrivenog stresa
Gotovo je nemoguće zamisliti život bez stresa, pogotovo savremeni način života gdje smo izloženi stresogenim situacijama više nego ikada. Medicina prepoznaje stres kao izuzetno uznemirujuće događaje, kao što su smrt voljene osobe, razvod braka ili gubitak posla. Ali, osim tih intenzivnih i iznenadnih stresora, postoji i svakodnevni, možemo ga zvati hronični stres. Mnogi pod stresom podrazumijevaju nervnu uzrujanost i napetost, ali stres ne mora samo biti pitanje subjektivnog osjećaja. Stres je više mjerljivi skup objektivnih fizioloških dešavanja u našem tijelu, uključujući mozak, hormonsku aparaturu, imunološki sistem i organe. Možemo doživjeti stres, a da toga nismo ni svjesni. Uzimajući u obzir da se stres sastoji od unutrašnjih promjena (koje mogu biti vidljive, ali i ne moraju) koje se dešavaju kada organizam percipira prijetnju da može biti na neki način ugroženo. Ali, mi možemo biti pod stresom, a da ne osjećamo napetost! Ono što je bitno u razmatranju uticaja stresa na organizam jeste i ličnost, psihološko funkcionisanje osobe koja doživljava stres. Od toga može zavisiti i kakav će odgovor na taj stres biti, ali i kakve će njegove posljedice biti po tjelesno zdravlje. Bilo kratkoročne ili dugoročne. Stres utiče na naše sveukupno funkcionisanje i može dovesti u opasnost bilo koji dio tijela. Obično se kaže da strada onaj organ koji je najslabiji u tijelu, a najčešće su to viceralni organi.
Šta možemo da uradimo?
Jasno je da ne možemo sebe izolovati od raznih spoljašnjih, ali još manje i od unutrašnjih uticaja. Mi smo društvena bića, a interakcije s drugima, pogotovo emocionalne interakcije nas čine vulnerabilnim. Ono što svako od nas može da uradi za sebe je dovoljno veliko da zaštiti i sebe i druge. Potrebno nam je da naučimo da malo bolje osluškujemo svoje potrebe, da pratimo svoje tijelo i svoj um, da uvažavamo svoje emocije i da kontinuirano radimo na očuvanju svog mentalnog zdravlja. Jer, kada boli duša boli i tijelo, ali i obrnuto.
Tekst je dio projekta “Jačanje otpornosti starijih osoba i osoba sa invaliditetom tokom COVID-19 i budućih kriza”, koji je podržan od strane Evropske Komisije, Austrijske agencije za razvoj i Austrijskog Crvenog krsta, a partneri na projektu su Crveni Krst Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore.
Autorka: Dragana Đokić, psihološkinja
