Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (OSI) je nezamislivo bez servisa podrške ili usluga u zajednici, koje čine preduslov i sastavni dio samostalnog života.
Razvojem civilizacije, odnosno razvojem demokratičnosti društava mijenjao se i odnos društva prema osobama s invaliditetom, uključujući svakako i prema osobama s oštećenjem vida. Od polovine XX vijeka, kada su Ujedinjene nacije usvojile Univerzalnu Deklaraciju o ljudskim pravima 1 i od kada su se razne društvene grupe organizovale u borbi za svoja ljudska prava rađa se i pokret osoba s invaliditetom koji se decenijama bori da podigne nivo svijesti zajednice o osobama s invaliditetom. Tokom ovog vremena, pristup prema osobama s invaliditetom se kretao od medicinskog, funkcionalnog, milosrdnog, preko socijalnog do trenutno aktuelnog pristupa zasnovanog na ljudskim pravima.
Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, kao pravno obavezujući dokumenta, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je u decembru 2006. godine. Iz ovog procesa se izrodio i pristup zasnovan na ljudskim pravima koji osobe s invaliditetom definiše kao osobe sa dugoročnim fizičkim, mentalnim, intelektualnim ili senzornim oštećenjima, a koja u sadejstvu sa različitim barijerama mogu otežati puno i efektivno učešće ovih osoba u društvu na osnovu jednakosti sa drugima. Principi na kojima se zasniva ovaj pristup su zapisani u samoj Konvenciji, a između ostalog podrazumijevaju poštovanje urođenog dostojanstva, individualne autonomije osoba s invaliditetom, uključujući njihovo pravo da donose odluke o sopstvenim životima i samostalnost tih
1 Dostupno na linku: https://www.un.org/en/about-us/universal-declaration-of-human-rights, ENG,
Generalna Skupština Ujedinjenih nacija, Pariz, 1948. osoba, kao i njihovo puno i efektivno učešće i uključenost u sve sfere društvenog života.
UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom obavezuje sve države koje su je ratifikovale, među kojima je i Crna Gora (Skupština Crne Gore je usvojila Zakon o ratifikaciji Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u julu 2009.) da preduzme različite aktivnosti kako bi, između ostalog, obezbijedile samostalan život, uključenost u lokalnu zajednicu i ličnu pokretljivost.
Te mjere podrazumijevaju da osobe s invaliditetom imaju pristup spektru službi podrške u svojim domovima, ustanovama za smještaj i lokalnoj zajednici, uključujući videće pratioce/teljke, neophodne radi podrške uključenosti i životu osoba oštećenog vida u svojim lokalnim zajednicama i sprečavanja izolacije ili isključenosti iz zajednice, te olakšavanje pristupa osobama s invaliditetom kvalitetnim pomagalima za ostvarivanje pokretljivosti, asistivnim tehnologijama i oblicima žive asistencije i posrednicima, uključujući omogućavanje da oni budu savremeni i dostupni po pristupačnim cijenama.
Evropska Unija (EU) u Povelji o osnovnim pravima poseban član posvećuje garanciji prava osoba s invaliditetom na uživanje mjera koje doprinose njihovoj inkluziji: ‚‚Unija priznaje i poštuje pravo lica s invaliditetom da koriste mjere kojima je cilj osiguranje nezavisnosti, društvene i profesionalne uključenosti i njihovo učešće u životu zajednice.”
Mjere koje doprinose nezavisnosti i punom ostvarivanju ljudskih prava osoba s invaliditetom EU je definisala u Strategiji o pravima osoba s invaliditetom za period 2021 – 2030. Kako stoji u Strategiji, osobe s invaliditetom, bilo mlade ili starije, imaju jednako pravo na nezavisno življenje i uključenost u zajednicu, te pravo da jednako kao i drugi biraju gdje, s kim i kako će živjeti. Za nezavisno življenje potrebne su raznovrsne kvalitetne, pristupačne i cjenovno prihvatljive usluge usmjerene na potrebe pojedinca koje se pružaju u zajednici i porodici.
2 Član 26 Povelje o osnovnim pravima Evropske Unije (Charter of fundamental rights of European Union), izvorni tekst dostupan na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0389:0403:EN:PDF, prevod preuzet sa:
http://arsbih.gov.ba/wp-content/uploads/2014/01/POVELJA_O_OSNOVNIM_PRAVIMA_EVROPSKE_UNIJE.pdf;
Više od milijun djece i odraslih s invaliditetom koji su mlađi od 65 godina i više od 2 milijuna odraslih s invaliditetom u dobi od 65 ili više godina živi u ustanovama 50,8% osoba s invaliditetom je zaposleno u odnosu na 75% osoba bez invaliditeta 37,6% osoba s invaliditetom je neaktivno u odnosu na 17,6% osoba bez invaliditeta 28,4% osoba s invaliditetom izloženo je riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u odnosu na 18,4% osoba bez invaliditeta
Nezavisno življenje, kvalitetne socijalne usluge i usluge zapošljavanja, pristupačno i uključivo stanovanje, učestvovanje u cjeloživotnom učenju, odgovarajuća socijalna zaštita i snažnija socijalna ekonomija nužni su za dostojan život svih osoba s invaliditetom. 3 Konvencija UN-a o pravima osoba sa invaliditetom je najvažniji međunarodni, pravno obavezujući dokument u oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom. Jedan od ključnih članova Konvencije kada su u pitanju servisi podrške je Član 19 – Samostalni život i uključenost u zajednicu. U tom smislu, centralno mjesto zauzima pravo na izbor osoba s invaliditetom i mjere koje države moraju preduzeti da bi osobe s invaliditetom uživale ovo pravo.
Tekst je kreiran u okviru projekta: “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.
S poštovanjem,
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul. Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/
