• Prvi savjet za ugodnu komunikaciju na ravnopravnoj osnovi i tretman bez diskriminacije, jeste da bi se trebali usredsrijediti na osobu, a ne na njen/njegov invaliditet.
• Oslovljavajući osobu s oštećenjem ili nedostatkom vida, kažite svoje ime, zanimanje i nekoliko pojedinosti o sebi.
• Pristojno je rukovati se s osobom oštećenog vida, osim ako to neka trenutno važeća pravila ili mjere zabranjuju/preporučuju – npr. tokom KOVID pandemije, rukovanje se ne preporučuje zbog sprječavanja širenja infekcije.
• Prije nego priskočite u pomoć, uvijek upitajte osobu oštećenog vida da li joj je pomoć potrebna i želi li da joj pomognete u datom momentu.
• Nemojte se naslanjati na nečiji bijeli štap. Bijeli štap, pas vodič ili neko drugo pomagalo za samostalno kretanje je zapravo dio osobe oštećenog vida, pa nemojte ih tresti, dodirivati, naslanjati se na njih…
• Obraćajte se direktno osobi oštećenog vida, a ne nekome pokraj nje, kao da ta osoba ne postoji.
• Nemojte omalovažavati ili ponašati se zaštitnički prema osobi oštećenog vida, time što ćete je tapšati po ramenima ili glavi.
• Kada nekome objašnjavate put, mislite na stvari kao što su udaljenost, gdje su udubljeni putevi, postavljene rampe, visinske i druge fizičke prepreke, koje mogu ometati kretanje osobe oštećenog vida i potrudite se da joj ispravno objasnite smjer kretanja i udaljenost do cilja.
• Nemojte obeshrabrivati djecu u postavljanju pitanja osobi oštećenog vida o pomagalima za samostalno kretanje i načinu snalaženja kroz prostor.
• Radite na otklanjanju i ublažavanju sopstvenih predrasuda o mogućnostima i potrebama osoba oštećenog vida.
• Nemojte misliti kako je upotreba pomagala nešto loše. Kad osoba oštećenog vida dobro rukuje bijelim štapom i posjeduje dobru orjentaciju u prostoru, to zapravo može značiti puno korisniku oštećenog vida i daje mu/joj mogućnost slobodnog kretanja i punog angažmana u životu.
• Razgovarajte normalno, koristeći svakodnevne izraze, kao što su: „vidimo se“, „gledamo se“, i druge izraze, bez obzira na činjenicu što ta osoba nema ostatke vida.
• U javnom prevozu, na javnim parkiralištima i slično, ne koristite mjesta označena za osobe s invaliditetom, a kada su takva mjesta zauzeta, ponudite svoje mjesto.
• Ne dodirujte, ne mazite, ne uspostavljajte kontakt očima sa psom vodičem dok je na radnom zadatku, tj. dok vodi osobu oštećenog vida.
Smatra se da pas vodič radi sve dok na sebi ima ormu, odnosno radno odijelo bijele boje. Psa vodiča smijete dodirnuti i pomaziti, tek nakon dopuštenja njegovog korisnika/ce.
• Budite obazrivi i strpljivi, osobama oštećenog vida može trebati više vremena da nešto odrade nego nekim drugim ljudima, ali ni to uvijek nije pravilo.
• Ne hvalite pretjerano osobu oštećenog vida zbog obavljanja uobičajenih životnih radnji. Možete joj stvoriti nelagodu i lako crvenilo na licu.
Tekst je kreiran u okviru projekta: “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i
Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.
S poštovanjem,
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul. Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/
