Poštujte preporučene granice asistencije koju pružate
Vrlo često kad pružate asistenciju i podršku drugima zaboravite na sebe, jer pomaganje brzo iscrpi i nakon toga više nijeste u mogućnosti da budete na nivou zadatka. Tada možete pomisliti da je to iscrpljujuće i da nije za vas. Kako biste to izbjegli, važno je da budete svjesni vlastitih ograničenja, sopstvenih granica i da ih ne prelazite.
Budite iskreni prema sebi
Budite iskreni prema sebi i prema korisniku/ci, osobi oštećenog vida. Ako osoba kojoj ste videći/a pratilac/teljka po vašem mišljenju pređe dozvoljenu granicu, te se zbog toga osjećate povrijeđeno, slobodno joj dajte do znanja da je pretjerala, te napomenite da takva pitanja nijesu primjerena poslovnom odnosu u kojem ste. Važno je jasno i pravovremeno dati do znanja šta za vas nije prihvatljivo, npr.pitanja o vašem privatnom životu, bračnom statusu, imovnom stanju, zdravlju ili sl.
Takođe, ukoliko kod sebe primijetite osjećaje poput sažaljenja i zaštite, koji zapravo nijesu dobri i prihvatljivi u radu, priznajte to sebi, pa ih budite svjesni i pokušajte ih otkloniti. Tako ćete lakše izbjeći njihov uticaj na vaš rad, zato ih ublažite ili promijenite što je prije moguće.
Pratite svoje osjećaje
Budite svjesni šta se s vama događa dok sprovodite uslugu videćeg/e pratioca/teljke. U jednom trenutku vam se može dogoditi da ste fascinirani kako osoba oštećenog vida nešto uspješno radi, u drugom ćete možda biti ljuti kako nikako da nešto odradi, a u trećem ćete biti nestrpljivi, jer joj treba više vremena nego što vi procjenjujete da je potrebno. Sve je to uobičajeno i nemojte se time opterećivati. Samo budite svjesni svojih osjećaja i nastavite dalje s istim profesionalizmom i posvećenošću.
Vi nijeste svemogući
Kada radite kao videći/a pratilac/teljka, može vam se dogoditi da imate potrebu da riješite sve probleme korisnika/ce, osobe oštećenog vida.
Budite svjesni da to nije moguće, te ako nešto ne možete napraviti onako kako osoba oštećenog vida od vas očekuje, obavezno joj otvoreno recite. Iskreno kažite zašto nešto ne možete napraviti i ako se zbog toga osjećate bespomoćno, to slobodno recite i budite svjesni da je sasvim normalno da se u nekim životnim situacijama osjetimo bespomoćno.
Podrška ili pomoć
Kada radite kao videći/a pratilac/teljka, vjerovatno se pitate pomažem li ja ili dajem podršku? Podrška uključuje sve ono što osobi oštećenog vida omogućava da živi u skladu s principima samostalnog života. Tako podrška može biti dugi bijeli štap, brajev red, sat s Brajevim oznakama i slična pomagala, kao i usluga videćeg/e pratioca/teljke.
Savjeti – da ili ne?
Davanje savjeta je bolje izbjegavati, naročito ako vas korisnik/ca ne konsultuje u vezi s nekom situacijom, izborom ili događajem, jer ljudi i sami najčešće znaju šta bi trebali uraditi ili kako će odlučiti. Ne morate izbjegavati razgovor koji uključuje davanje savjeta, već upotrijebite objektivne, neutralne odgovore, poput: “Da sam ja na tvom/vašem mjestu, ja bih…” Ne preporučuje se i nije prihvatljivo reći: „Moraš početi koristiti bijeli štap“ ili „Moraš naučiti Brajevo pismo…“ ili „Moraš se samostalno kretati“.
Tekst je kreiran u okviru projekta: “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.
S poštovanjem,
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul. Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377 E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/
