Preskoči na sadržaj

GRADIMO DRUŠTVO KOJE SE TEMELJI NA RAVNOPRAVNOSTI I JEDNAKOSTI SVIH GRAĐANA I GRAĐANKI

Objavljeno u Aktuelnosti

On je Radenko Lacmanović, slijepi ekspert za zaštitu ličnih podataka.
On je Radenko Lacmanović, ekspert za zaštitu ličnih podataka.
Greške u terminologiji i pristupu prema osobama sa invaliditetom dešavaju se svakodnevno, gotovo u svim segmentima života.
Radenko: “Pa moram reći da takvih grešaka nije mnogo bilo, ali ne zbog toga što su drugi i uopšte ljudi koji su me predstavljali rijetko ili malo griješili, već zbog situacija u kojima sam rijetko bio, a to je da me predstavljaju kao osobu sa invaliditetom. Uglavnom, moj posao kojim sam se bavio je bio drugačije prirode i rijetko su me predstavljali uopšte kao osobu sa invaliditetom, ne zbog toga što ja to nijesam htio, ili što sam to krio, već zbog toga što sam se nalazio na drugačijim pozicijama, gdje moj invaliditet, postojao ili ne, nije bio ni bitan ni presudan. U svakom slučaju, bilo je grešaka, ne u predstavljanju, ali u komunikaciji, a rekao bih da su te greške i neodgovarajući odnos prema osobi sa invaliditetom pa i konkretno prema meni najviše se pojavljivale u zdravstvenom sistemu, kod onih ljudi gdje bi to trebalo da se najmanje očekuje.”
Kroz višegodišnje angažovanje u novinarstvu, oblasti zaštite ličnih podataka, ali i političkom životu, suočavao se sa predrasudama, naročito na početku radnih angažmana. One su najvećim dijelom bile prećutne, ali su se itekako mogle osjetiti. Nije odustajao i nakon nekoliko mjeseci osjećao je da svojim pristupom i radnim sposobnostima stvara drugačiju sliku o sebi. Na terminološke greške uvijek je reagovao.
Radenko: “Pokušavao sam uvijek da ih ispravljam i da objašnjavam zbog čega je terminologija važna. Neadekvatna terminologija može da djeluje omalovažavajuće, obeshrabrujuće, sputavajuće, a može i da osobu dovede do situacije da sama sebe izoluje. A da opet, adekvatna ili pravilna terminologija može da djeluje podsticajno, da ohrabri, može da stimuliše, da motiviše i da osobu sa invaliditetom dovede do takve situacije da se zaista osjeća onako kakva ona jeste, a to jeste da je ravnopravan dio ove zajednice ili bi trebalo da bude. “
Termini invalid, hendikepiran, slijep, autističan, ne smiju se koristiti za omalovažavanje neistomišljenika. U ovom segmentu, posebno je značajna uloga medija, javnih funkcionera, predstavnika institucija i donosilaca odluka, čije poruke, plasirane u javnom diskursu mogu značajno uticati na stvaranje pozitivne ili negativne percepcije javnosti prema osobama sa invaliditetom.
Radenko: “Ona je presudna. Mislim da se tu radilo dosta, da mediji počinju da koriste pravilnu terminologiju, u mnogim institucijama, ali da to naravno nije ni dovoljno, nije ni ono što bi mi željeli, a kamoli što očekujemo i što su standardi koje nam nameće ne samo međunarodna zajednica nego uopšte normalna kommunikacija, čovjeka prema čovjeku, bilo da se ona odvija u Briselu, Parizu, Londonu, Vašingtonu, Moskvi, Beogradu, Sarajevu Zagrebu ili Podgorici.
Osobe sa invaliditetom nemaju posebne potrebe, već se radi o potrebama koje ima svaki pojedinac, a razlika je samo u načinu njihovog zadovoljenja. Invaliditet nije bolest, već stanje i zato ne smije biti faktor koji određuje nečije sposobnosti. Adekvatnom terminologiom i pristupom zasnovanim na modelu ljudskih prava, gradimo društvo koje se temelji na ravnopravnosti i jednakosti svih građana i građanki.

Video spot o Radenku Lacmanoviću možete pogledati u nastavku – https://www.youtube.com/watch?v=Udi_T4m01Nc&t=12s

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

2 × three =