UVOD
U ovom izvještaju ćemo pisati o našem kolektivnom viđenju samog Saveza slijepih, njegovom radu, i uopšte samom pristupu nama kao studentima, koji smo dobili priliku da se upoznamo sa načinom rada i funkcionisanjem Saveza.
Takođe, u samom uvodu želimo da naglasimo da nam je praktičan rad u ovoj ustanovi bio zanimljiv, poučan, koristan i da smo samim tim nadogradili naše dosadašnje znanje. Daćemo par sugestija za koje smatramo da su izvodljive i da će biti od pomoći Savezu. A takođe stojimo na raspolaganju, kao volonteri, da pomognemo u realizaciji ovih sugestija koje ćemo navesti u tekstu. Želimo da naglasimo da smo pozitivno iznenađeni samim odnosom i komunkacijom između Saveza tj. zaposlenih u Savezu i korisnika usluga koji zapravo predstavljaju primjer adekvatnog ophođenja prema osobama sa invaliditetom.
Na samom početku praktične nastave, upoznati smo sa stručnim terminima, koje smo većinom usvojili, a koji će nam biti od velike koristi, u našem daljem radu, i usavršavanju nas kao budućih socijalnih radnika. Takođe želimo da naglasimo, najadekvatniji izraz, a to je osobe sa invaliditetom, u ovom slučaju osobe sa djelimičnim ili potpuniim oštećenjem vida, jer se akcenat stavlja na preostale sposobnosti osobe, a ne na njihove nedostatke. Upoznati smo i sa modelima, koji su se primjenjivali kroz istoriju pristupa osobama sa invaliditetom.
Samom činjenicom promjene modela, dolazimo do zaključka da se kroz istoriju radilo na tome, da OSI postanu ravnopravni učesnici društva, odnosno zajednice.
Nažalost, u našem društvu i dalje postoji diskriminacija osoba sa invaliditetom, po osnovu njihovih oštećenja. Ono što je potrebno jeste da se podigne kolektivna svijest društva. Smatramo da, Savez slijepih zajedno sa drugim organizacijama i volonterima iz zajednice, treba da ulože napore kako bi se sadašnje stanje promijenilo, jer smo mišljenja da je potreban još jedan savremeni model, koji će biti baziran na socijalnoj inkluziji i integraciji OSI. Ukoliko novi model bude baziran na socijalnoj inkluziji i integraciji, imaćemo otvoren put uključivanja i prihvatanja OSI u život zajednice.
Analizirajći pojedine članove Konvencije o pravima lica sa invaliditetom, mogli smo zaključiti da je u nekim segmentima došlo do određenih pomaka, ali nedovoljnih, jer odredbe iz konvencije nijesu dovoljno primjenjene u praksi. To se prije svega odnosi na zapošljavanje lica sa invaliditetom, njihovo obrazovanje, dostupnost resursa lokalne zajednice, prevazilaženje barijera. Prevazilaženje barijera je moguće uz aktivno djelovanje zajednice, kroz aktivnosti, poput: volontiranja, pomaganja u izradi audio knjiga koje su neophodne za cjelokupno obrazovanje i podizanja svijesti o pravima osoba sa invaliditetom i slično.
Želimo da istaknemo, da smo upoznati sa pristupom OSI, i samim načinom ophođenja prema njima. Ali smo takođe, svjedoci toga da se u mnogim institucijama, u javnim ustanovama – bolnicama, ljekari ne ophode stručno, ni profesionalno. Mi kao budući socijalni radnici, smatramo da bi naša profesija trebala biti više primjenjena u ustanovama zdravstvene zaštite, kako bi sami učestvovali u promjenama koje su potrebne, a koje se odnose na bolje ophođenje ljekara, kao stručnih i profesionalnih radnika prema OSI.
Takođe bismo dali predlog, da socijalni radnici budu most, odnosno spona u odnosu ljekar – osoba sa invaliditetom. Potrebno je angažovanje socijalnih radnika i u smislu pružanja podrške OSI kada dođu u ustanovu javne zdravstvene zaštite.
Razgovarali smo i o pomagalima koji olakšavaju kretanje i samo funkionisanje osoba sa oštećenjem vida. Ali smo dobili informacije da pomagala nema dovoljno i da su relativno skupa. Društvo je neupućeno u to koliko su zapravo skupa pomagala kojima se služe osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.
Mnogi, upravo iz finansijskih razloga, iste sebi i ne mogu da priušte. Pored bijelog štapa, lica sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida koriste i psa vodiča, za čiju dresuru i dalju obuku je neophodno izdvojiti oko 15,000 eura. Predložili bi i da se Savez slijepih angažuje da u saradnji sa Vladom Crne Gore, obezbijedi sredstva, jer bi i sama država trebala da se uključi u doniranje pomagala.
Imali smo priliku da se upoznamo sa reprezentativcem u golbalu, Nikolom Nikolićem, koji nam je dokazao da OSI mogu biti uspješne i u sportu, podjednako dobro kao i drugi sportisti.
Želimo da se zahvalimo i studiju Feniks, koji nam je omogućio da i mi damo mali doprinos za njihovu radio – emisiju.
Poslednjeg dana prakse, imali smo priliku i lično da upoznamo, direktora uvaženog gospodina Gorana Macanovića, sa kojim smo imali izuzetnu komunikaciju i koji nas je uveo u tematiku Brajevog pisma, osnovnog sredstva pismenosti osoba sa potpunim ili djelimičnim oštećenjem vida. Iako, na prvi pogled suviše komplikovano, Goran nas je u relativno kratkom roku uputio u Brajevo pismo.
Usvojili smo osnovne smjernice, i oprobali se u pisanju i čitanju Brajevog pisma.
A osim učenja Brajevog pisma, smo imali priliku koristiti bijele štapove, i postaviti se u ulogu osoba sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida. I tu imamo sugestiju, da bi trebalo pokrenuti neku akciju, gdje bi i društvo doniralo novac za kupovinu bijelih štapova, jer ih nema dovoljno, a pogotovo nema dovoljno onih štapova za razlikovanje, odnosno sa crvenim vrhom.
Preporučili bismo da se organizuje svirka, gdje bi nastupao njihov bend, jer smo se upoznali i sa tim da su osnovali bend. I na toj svirci bi se prikupljala sredstva koja bi išla za kupovinu stvari koje su Savezu i njegovim članovima potrebe.
Na samom kraju, želimo da se zahvalimo Savezu što nam je omogućio da savladamo određena znanja kroz praktičan dio. I da naznačimo da nam je ova praksa bila od velike koristi, i da smo tu za pružanje pomoći i organizovanje akcija u cilju poboljšanja samog života korisnicima iz Saveza slijepih.
Studenti:
Potpara Mileta 16/21
Drašković Žana 15/21
Vukićević Bojana 19/21
Bulatović Tina
Ćirković Dalida 24/21
