Pacijenti potpuno i djelimično oštećenog vida i dalje su diskriminisani u oblasti zdravstva. Pandemija COVID-19 i te kako je doprinijela da se osobe oštećenog vida osjećaju neravnopravno, diskriminisano u crnogorskom društvu u mnogim oblastima života, ali naročito u oblasti zdravstvene zaštite. Mnoge mjere za suzbijanje COVID-19 direktno su uticale na život osoba oštećenog vida, a nepristupačnost objekata i informacija uticala je i na blagovremeno dobijanje zdravstvene zaštite.
Na Međunarodni Dan zdravlja, 7.april, postavljamo pitanje, koje smo lekcije naučili i šta smo uradili u oblasti zdravstva da omogućimo adekvatnu zdravstvenu zaštitu za osobe oštećenog vida?
Domovi zdravlja i druge medicinske ustanove uglavnom su fizički i informaciono nepristupačni osobama oštećenog vida, a naročito u ruralnom području. Parking mjesta za osobe s invaliditetom su često blokirana, a toalet za osobe s invaliditetom zatrpan raznim predmetima, veoma neuredan i često zaključan. Ambulante su bez elemenata pristupačnosti, bez Brajevih natpisa ili govornog očitavanja promjena na monitoru prilikom ulaska i izlaska pacijenata kod izabranog doktora. Nemaju ni sve ginekološke ambulante prilagođen sto za pacijentkinje s invaliditetom. Medicinsko osoblje često razgovara sa asistentom, pratiocem osobe oštećenog vida, nerijetko pitajući “Šta nju/njega boli?” ili “Koliku je temperaturu imao/la?” urušavajući urođeno dostojanstvo osoba s invaliditetom.
Tokom info sesije o pravu na pristupačnu zdravstvenu zaštitu, koja je održana 2. marta 2022. u Savezu slijepih Crne Gore, učesnici – osobe potpuno i djelimično oštećenog vida osim fizičke nepristupačnosti, akcentovali su neadekvatan pristup od strane medicinskog osoblja, te nepristupačnost informacija:
– „Uputi su uvijek nečitljivi, pa moram da pitam medicinsku sestru ili nekog u hodniku. Često mi kažu: „Pročitaće ti to kući.“ Ali ja hoću sam da pročitam kad ja želim.“
– „Ja idem kod privatnika. Ne čekam red, a pristup i komunikacija je adekvatnija, makar za mene.”
– „Kod privatnika je pregled temeljan, cjelokupan tretman, a kod mog izabranog doktora sve na brzinu, kaže preopterećen je.”
– „Primarni sektor je užasan, a uvjerio sam se da je tercijarni sektor najkvalitetniji. Tako je bilo u mom slučaju.”
– „Meni se desilo da doktor prejudicira stanje, i to oftalmolog.“
Invaliditet po svojoj prirodi nije bolest, već stanje, razvijajući društveni fenomen, koji treba prihvatiti i učiniti sve da se u okviru granica mogućeg, učini što više, da život bude kvalitetniji, samostalniji, dostojanstveniji. Zato je bitno da se prava osoba oštećenog vida primjenjuju dosljedno i da tretman i ovih pacijenata bude zasnovan na jednakom ljudskom, humanom, nediskriminatornom i nesažaljivom pristupu i odnosu. On ili ona je pacijent/kinja kao i bilo ko drugi, treba ga/je uvažiti i saslušati i svakako treba samo primijeniti i ispoštovati ključne norme koje su sadržane u brojnim propisima i standardima iz ove oblasti.
Zbog svega navedenog apelujemo na sve pružaoce usluga zdravstvene zaštite da poštuju prava osoba oštećenog vida i omoguće ravnopravan i jednak tretman.
Savez slijepih sprovodi projekat „Pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti bez diskriminacije“ u partnerstvu sa Organizacijom slijepih za Bijelo Polje i Mojkovac, a koji je finansijski podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.
Savez slijepih se ovim pitanjem bavio i u okviru projekta PARVIS, Evropskog saveza slijepih, a spot o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti možete pogledati na linku: https://www.youtube.com/watch?v=3tkavl-L8C0&t=9s .
S poštovanjem,
Katarina Bigović Kulić
