“Ja sam i Rumunka i Belgijanka i glasala sam više od 10 puta u životu. Nikad nisam mogla sama da glasam: morala sam da imam ili prijatelja ili nekoga iz izborne komisije.
Gotovo da nemam privatnost glasanja, ali u Belgiji je gore: elektronsko glasanje je potpuno nepristupačno, a zahtijevali su da neko iz izborne komisije, koga ja ne znam i ne vjerujem mu, glasa za mene. Kako mogu da budem sigurna da su glasali za pravog kandidata? Ako bih mogla imati jednu stvar, to su pristupačne glasačke mašine – one postoje, ali još uvijek ne u Belgiji.“
Loredana Dicsi, službenica za internu komunikaciju i članstvo
“Glasam svaki put i na svim izborima: 10 – 12 izbora do sada, lokalni, nacionalni i evropski, studentska tijela, crkva… Jedan od glavnih problema koje imam jeste tajnost glasanja. U jednom od mojih prvih glasanja, ekran kabine je bio previsok –morala sam da se popnem na stolicu kabine, ali… Svi su mogli da vide za koga sam glasala! Dala sam predlog za pristupačniji sto/pult i sljedeći put su bili bolji. Ali problemi traju do danas! Na prošlim evropskim izborima glasala sam u mojoj poštanskoj jedinici, gdje nije bilo pristupačnih kabina. Proces je bio haotičan, morala sam da odem u ćošak i tamo dam svoj glas. To nije bilo prihvatljivo! Nije teško urediti prostorije da imam izborno iskustvo ravnopravno sa drugima: moj studentski sindikat je to uradio. Brzo su mi sredili pristupačnu kabinu, samo su stavili neke knjige da podignu glasačku kutiju. Svih drugih godina su unaprijed pripremali ovaj štand i mogala sam da glasam u privatnosti kao i svi ostali.”
Pirko Mahlamaki, Finski forum OSI
“Odrasla sam u Kanadi, ali sam trećinu svog života živjela u Belgiji. Nikada se nisam suočila sa izazovima pristupačnosti u demokratskom procesu: zgrade i biračka mjesta su uvijek bili pristupačni. Uvijek je bilo dobro iskustvo i uvijek sam mogla da glasam.
Za nedavne lokalne izbore, regija glavnog grada Brisela pripremila je odličan vodič o tome kako osigurati da biračka mjesta budu pristupačna i kako podržati osobe s invaliditetom tokom glasanja.
Ipak, nije sve pozitivno: sistem elektronskog glasanja (sa prilagođenim taktilnim ekranom) nije bio pristupačan za korisnike sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem vida.
Međutim, bilo bi prilično lako dodati audio funkcije. U Briselu je 83% biračkih mjesta bilo pristupačno – to je prilično dobro, ali trebalo bi da bude 100%. Na ovim izborima sam primijetila i probleme sa pristupom informacijama.
Čini se da političke stranke ne brinu o tome da njihovi materijali budu pristupačni – mnogi ljudi s invaliditetom nisu bili informisani koliko bi željeli. Pristupačne informacije su kritične za demokratski proces i osiguravaju da ljudi mogu donijeti informisani izbor.
Odrastajući u Kanadi, uvijek sam bila veoma politički aktivna – pitanja životne sredine, prava žena, prava osoba s invaliditetom, nuklearno razoružanje…
Kada sam stigla u Belgiju, željela sam da se uključim na lokalnom nivou. Pomogla sam u stvaranju komšijskih komiteta koji su okupljali ljude oko zajedničkih ciljeva.
Uključla sam se i u promociju demokratije. U Belgiji oni koji nisu državljani mogu glasati samo na lokalnim izborima. Mi smo jedna trećina stanovništva u Briselu i treba da imamo glas na svim nivoima odlučivanja. Jedan sam od osnivača kampanje 1Bru1Vote koja se zalaže za pravo glasanja “nedržavljana” na gradskom nivou u Briselu – tu se, na primjer, donose odluke o mobilnosti, kvalitetu vazduha i urbanističkom planiranju. Takođe sam bila aktivno uključena u kampanju za podsticanje stanovnika da iskoriste svoje postojeće pravo glasa na nedavnim lokalnim izborima.
Moramo da radimo na više nivoa u pravcu inkluzivnijeg društva, a to znači da osiguramo da svi – osobe s invaliditetom, žene i oni koji nemaju državljanstvo mogu da učestvuju u demokratiji. Sve je to dio istog izazova.
I zbog toga sam prihvatila da se pridružim Ecolo-Groen listi i kandidujem se za gradskog odbornika u mjestu gdje živim. Kandidovala sam se samostalno/nezavisno, kao dio građanskog društva. Imali smo odličan rezultat: ja sam izabrana i Ecolo-Groen sada ima većinu u Gradskom vijeću/skupštini.
Lokalne vlasti u Belgiji imaju mnogo odgovornosti, uključujući infrastrukturu, javne prostore, lokalne usluge, obrazovanje. Do kraja mog mandata nadam se da ću vidjeti više učešća građana. Nadam se da ću svoj okrug, Ixselles, učiniti inkluzivnijim. Ne radi se samo o tome da bude pristupačniji, već se radi i o obuci za podizanje svijesti o zahtjevima osoba s invaliditetom. Vidjećete pravu razliku do 2024.“
Ora Bednarski
