“Ja sam osoba oštećenog vida i sluha i morala sam da idem na mamografski pregled.
Sestra me je oštro povukla u ambulantu i niko mi ništa nije objasnio. Nisam znala šta se dešava i bila sam toliko uplašena da sam počela da plačem.”
Žena oštećenog vida i sluha iz Hrvatske – svjedočenje iz Evropske unije osoba oštećenog vida i sluha
“Psihijatrijska hospitalizacija i liječenje bez pristanka čine da osoba više nikada ne poželi da vidi drugog ljekara – bilo kog ljekara. Prinuda/prisila dovodi do straha, gubitka povjerenja u njegu i ugrožava adekvatno dobijanje terapije. Prinuda se mora ukinuti u svim zdravstvenim i socijalnim ustanovama, a slobodan i informisan pristanak na sve vrste njege ili liječenja mora biti pravilo u našem zajedničkom interesu.”
Stephanie Vooley, članica odbora zadužena za međunarodne odnose za Advocacy- France, članica Mental Health Europe (Francuska)
“Moje ime je Diarmuid. Ja sam iz Irske. Čekam novi bubreg, pa sam na listi za transplantaciju bubrega. Bio sam u bolnici mnogo puta u životu. Potrebne su mi informacije u lako čitljivom formatu da bih razumio šta se dešava kada sam u bolnici ili se spremam za operaciju.
Nikada nisam imao lako čitljive informacije u bolnici.
To znači da neko u mojoj porodici mora biti moj zagovornik. Moja porodica je od velike pomoći, ali bolnica ne shvata da mi uvijek treba neko sa mnom i da mi je potrebna podrška da razumijem informacije kako bih mogao da donosim važne odluke o svom zdravlju. Treba nam više zagovornika i pristupačnih informacija u bolnicama, biti u bolnici bez njih može biti zbunjujuće. Volim da imam moć da donosim sopstvene odluke.”
Diramud O'Leary iz Korka (Irska)
“Povrijedio sam rame (fraktura). Pozvao sam sa svog broja Urgentni centar jer mi je zaista bila potrebna pomoć za rame koje je jako boljelo. Bio sam sa bolom mnogo sati kada sam neprestano pokušavao da pozovem nekoga (u stvari bilo koga u toj bolnoj situaciji), ali sam dobijao SAMO automatski snimljene poruke u kojima se govorilo da morate birati broj koji odgovara potrebi. I to je izgleda bio glavni problem – oni u svojoj politici odlučuju i sprovode radnje na osnovu liste naloga, ne vodeći računa o individualnim potrebama pacijenta. U automatskim porukama su rekli da bi (možda) mogli da me pozovu tokom ISTOG dana – ali istog dana NIJE bilo odgovora na poziv (samo SMS poruka sljedećeg dana koju sam propustio). Tako da sam svoj problem morao da riješim samostalno, pozivajući osiguranje i odlaskom u privatnu bolnicu.”
Timo Kallioaho (Finska)
“Zaista je teško biti osoba s oštećenim vidom i sluhom u ordinaciji, posebno kada vam dijagnostifikuju i ukažu na konkretan zdravstveni problem, ali ne nude konkretna rješenja. Posebno je teško dijagnostifikovati dijabetes kada ste osoba s oštećenim vidom i sluhom. Ljekari vam samo daju listu namirnica koje treba i ne treba da konzumirate. Očekuju da to nađemo na internetu i da sami istražujemo na mreži zanemarujući činjenicu da je to osobi s oštećenim vidom i sluhom, izuzetno teško bez adekvatne podrške, za neke je to čak i nemoguće (poput starijih osoba s oštećenim vidom i sluhom koji ne posjeduju i/ili ne koriste tehnologiju). A šta je sa informacijama o tome šta je dijabetes, kako živjeti i nositi se sa njim, kako kuvati i pripremati hranu (metode, recepti…)? Takođe, kako da pronađemo odgovarajuće namirnice kada su sastojci napisani tako malim slovima, kako provjeriti nivo šećera u krvi kada ne vidite i ne čujete? Za osobe s oštećenim vidom i sluhom je to nemoguća misija, a zdravstveni sistem u nekim zemljama nudi malo ili ne nudi nikakvu podršku.”
Muškarac s oštećenjem vida i sluha iz Hrvatske, svjedočenje iz Evropske unije osoba
oštećenog vida i sluha
“Obično doktor razgovara sa mojim prevodiocem za osobe s oštećenjem vida i sluha, ali ne razumijem zašto, pošto sam ja pacijent. Jednom prilikom, doktor je rekao mojoj ženskoj prevoditeljki: „Skini mu odjeću i neka legne na krevet!“ Bilo mi je zaista neprijatno, a vjerujem i mojoj asistentkinji.”
Muškarac s oštećenjem vida i sluha iz Hrvatske, svjedočenje iz Evropske unije osoba
oštećenog vida i sluha
“Problemi pristupa zdravstvenim uslugama za osobe s invaliditetom danas su brojni u Francuskoj. Mnogo zaostajemo kada je u pitanju pristupačnost ljekarskih ordinacija.
Naročito u starim zgradama, nisu preduzeti radovi kako bi se u zgradama zadovoljio standard. Različiti zakoni i uredbe od 2005. godine u velikoj mjeri su doprinijeli ovom kašnjenju. Postoji mnogo izuzeća i vlasnici objekata (zdravstveni radnici su često podstanari – zakupci) odbijaju ili odlažu posao. Pristup zgradama nije jedina prepreka: oprema je rijetko prilagođena za adekvatan prijem. Na primjer, na Ginekologiji stolovi nisu prilagođeni osobama s fizičkim invaliditetom, a vrlo je malo radioloških centara gdje je moguće uraditi mamografiju u sjedećem položaju. Takođe, ima mnogo toga da se kaže o pažnji koju pružaoci zdravstvenih usluga posvećuju osobama s invaliditetom.
Uglavnom, kada se žalite na nešto, a doktor ne može da shvati šta je to, lakše im je reći „to je zbog vašeg invaliditeta, vaše bolesti“. Ne traže dalje. Ali samo morate saslušati osobu: ako pacijent kaže da to nije povezano sa njegovim invaliditetom, onda nije!
Često pacijent zna više o svom invaliditetu ili bolesti od ljekara i zna bolje od bilo koga drugog kako da se nosi sa svojim problemima. Ponekad se samo slušanjem može pružiti bolja njega. Štaviše, kada osobe s invaliditetom dođu sa ličnim asistentom, ljekari imaju tendenciju da zaborave na osobu s invaliditetom i odu direktno kod asistenta.
Istina je da se često brže obraća pomoćniku. Međutim, neophodno je uzeti u obzir osobu, koristiti jednostavan jezik, staviti se ispred osobe kako bi bolje privukao njenu pažnju i tako bio potpuno fokusiran na nju, posebno ako ima senzorne i/ili intelektualne ili psiho-socijalne smetnje. S toga bi bilo od suštinskog značaja da se pojača obuka medicinskog i paramedicinskog osoblja. O invaliditetu se rijetko uči na fakultetu i to obično na fakultativan način. Međutim, veoma rano podizanje svijesti među budućim profesionalcima, pružanje rješenja za njih je od suštinskog značaja da bi mogli da uzmu u obzir poteškoće sa kojima se susreću osobe s invaliditetom, da steknu znanja i dobre međuljudske vještine.”
Agnès Bourdon-Busin, administrator “France Asso santé” za APF France Handicap, član Savjeta za posvećenost korisnika Visoke vlasti za zdravstvo
Link: https://www.edf-feph.org/edf-health-testimonies/
Podgorica, 13.12.2021.
