Model zasnovan na ljudskim pravima, posmatra invaliditet u svijetlu društvenih pojava, odnosno fenomena. Ovaj model naglašava i u prvi plan stavlja „ličnost, individuu“, mjereći njen razvoj, napredak i postignuća.
Kod modela zasnovanog na ljudskim pravima, nema opravdanja za diskriminaciju i onemogućavanje ostvarivanja ljudskih prava. Osobe s invaliditetom se uvažavaju i njihove mogućnosti se nastoje izjednačiti sa ostalim članovima zajednice, koja ih vidi kao osobe koje mogu da značajno doprinesu kako svojoj lokalnoj zajednici, tako i državi u cjelini.
U ovom modelu su najbolja i preporučena rješenja za mnoge OSI da žive samostalno, da svoj život kreiraju u skladu sa njihovim specifičnim afinitetima, potrebama, željama, koje neminovno ima svaki čovjek, bez obzira na bilo koje svojstvo. Neke od ovih osoba će najveći dio životnih aktivnosti i radnji obavljati samostalno, ali i ako ih obavljaju uz pomoć asistenta, važno je da ključne odluke za svoj život, planove, aktivnosti, donose samostalno.
U današnjem svijetu informatičkog društva, tehnoloških dostignuća i robotizacije, česta je pojava da čovjek samo izdaje naredbe/uputstva/komande, a da neko drugi, tj. mašina, odrađuje pojedine poslove za nas. Tehničko-tehnološki razvoj u mnogome je doprinio da i OSI mogu obavljati veliki broj poslova i aktivnosti samostalno, uprkos određenom fizičkom ili senzornom ograničenju, odnosno invaliditetu.
U državama u kojima napredak u poštovanju ljudskih prava OSI, prati i dostupnost određenih asistivnih pomagala i drugih tzv. pametnih uređaja, čiju nabavku obezbjeđuje i finansira država, svakako da se češće može govoriti o zaista samostalnom životu ovih osoba.
Naša zemlja nije ni na pola te putanje i progresa za OSI, ali svakako da se osjeća jedan otvoren stav društva i zajednice, koja je spremna za velike promjene i pomake po ovim pitanjima.
Iako smo zagazili u dvadeset i prvi vijek, u kojem se invaliditet smatra fenomenom, ne možemo reći da je crnogorsko društvo izašlo iz medicinskog, funkcionalnog, milosrdnog modela. I dalje se osoba
invaliditetom posmatra iz ugla invalidnosti, oštećenja, nemogućnosti. I dalje se na zahtjeve OSI gleda kao na posebne potrebe, a prelazak ulice na pješačkom prelazu i za osobu bez i za osobu s invaliditetom predstavlja istu potrebu: da se pređe ulica, bezbjedno i sigurno.
OMOGUĆIMO OSOBAMA OŠTEĆENOG VIDA ŽIVOT U SKLADU SA LJUDSKIM PRAVIMA I PRINCIPIMA UN KONVENCIJE, OBEZBJEDIMO INSTINSKU RAVNOPRAVNOST I JEDNAKOST.
Projekat „Reforma nacionalnog sistema procjene invaliditeta“ finansira Evropska unija, a sprovodi UNDP, u saradnji sa organizacijama civilnog društva koje predstavljaju osobe sa invaliditetom, nadležnim ministarstvima i državnim institucijama. Projektom će biti uspostavljeno jedinstveno tijelo za procjenu invaliditeta, kao i razvijena nova metodologija zasnovana na modelu ljudskih prava koja će zamijeniti prevaziđeni dominantno medicinski model procjene invaliditeta u Crnoj Gori. Na ovaj način osobe sa invaliditetom svoja prava ostvarivaće na pravedniji i jednostavniji način.
Koordinatorka projekta,
Katarina Bigović
