Istorijski posmatrano, bilo je više različitih modela u pristupu invaliditetu, odnosno pogleda na „mOgućnoStI“ društva i zajednice na ovu kategoriju stanovništva.
Danas prevaziđeni, a nekada itekako dominantni modeli pristupa invaliditetu, bili su: Medicinski, Funkcionalni i Model milosrđa. Ovi modeli vidjeli su invaliditet kao problem pojedinca, odnosno osobe, koja živi sa svojim invaliditetom.
Medicinski model, zasniva se na činjenici da je invaliditet zapravo bolest, da je potrebno liječenje i izolacija. Zato oni koji promovišu takav model, često postavljaju pitanja poput:
“Kada će se pristupiti transplantaciji oka?” “Jeste li pokušali s liječenjem? U kojoj ustanovi/centru? “
Elementi medicinskog modela ogledaju se u traženju lijeka za navodnu bolest, odnosno oštećenje.
Funcionalni model karakteriše problem pojedinca i stavljanje akcenta na razvoj funkcija neke osobe s invaliditetom. Pojava specijalizovanih ustanova, bolnica, terapija, tretmana, koje primjenjuju stručne osobe, poput fizioterapeuta, defektologa, tiflologa i sl, prepoznatljivi su za ovaj model u pristupu invaliditetu.
Jedan od primjera koji odslikavaju ovaj model jeste konstatacija: “Sigurno će za nekoliko godina biti dostupni aparati koji će omogućiti samostalno kretanje osoba oštećenog vida. “
U opisanom primjeru, akcenat je postavljen na jačanje funkcije vida, uz dostupnost tehničkih uređaja i aparata.
Milosrdni model odlikuje ispoljavanje sažaljivih osjećanja i milosrđa prema osobama s invaliditetom, njihovim potrebama, željama i sl. I kod ovog modela se problem ogleda u pojedincu. Smatra se da je invaliditet njegov/njen problem, ali i da se dešava zbog nasljeđa, nekih drugih okolnosti i uzroka.
Herojski i socijalni model vide problem invaliditeta kao problem društva, odnosno zajednice. Herojski model stavlja problem na teren društva/zajednice, odnosno očekivanja društva od pojedinaca. Najčešće se može naći u medijskim saopštenjima, na filmu.
“Iako je slijep, prošao je kanjon Nevidio.” “Uprkos oštećenju vida, uspio je da završi fakultet i da se zaposli. “
Socijalni model uvodi zakonske garancije, termin inkluzija, ali i stavlja akcenat na prilagođavanju, promjeni samog društva, odnosno zajednice. Naglašava bitnim i izjednačavanje mogućnosti, ali uz prisustvo izolacije i segregacije.
OSOBE OŠTEĆENOG VIDA NIJESU BOLESNE, NE TRAŽITE RJEŠENJE U POBOLJŠANJU FUNKCIJA, NE SAŽALJEVAJTE IH, NE VELIČAJTE NJIHOVA UOBIČAJENA POSTIGNUĆA I REZULTATE.
Projekat „Reforma nacionalnog sistema procjene invaliditeta“ finansira Evropska unija, a sprovodi UNDP, u saradnji sa organizacijama civilnog društva koje predstavljaju osobe sa invaliditetom, nadležnim ministarstvima i državnim institucijama. Projektom će biti uspostavljeno jedinstveno tijelo za procjenu invaliditeta, kao i razvijena nova metodologija zasnovana na modelu ljudskih prava koja će zamijeniti prevaziđeni dominantno medicinski model procjene invaliditeta u Crnoj Gori. Na ovaj način osobe sa invaliditetom svoja prava ostvarivaće na pravedniji i jednostavniji način.
Koordinatorka projekta,
Katarina Bigović
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul.Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/
