U odnosu na UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, član 27, rad i zapošljavanje, neophodno je raditi na adekvatnom pristupu prema osobama oštećenog vida, prema mogućnostima i sposobnostima istih, a sve u skladu sa UN Konvencijom i pristupom zasnovanim na ljudskim pravima, kako bi osobe potpuno i djelimično oštećenog vida imale jednako pravo na rad, kao i ostali građani.
– Osobe s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida mogu uspješno da rade na širokom spektru industrijskih, komercijalnih, menadžerskih i profesionalnih poslova kada imaju na raspolaganju odgovarajuću prilagođenu ili specifičnu opremu i asistenciju.
– Poslodavci često ne cijene rad osoba s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida, koji mogu da rade jednako efikasno kao i kolege bez oštećenja vida. Potrebna je akcija za promociju mogućnosti zapošljavanja osoba s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida.
– Procenat osoba s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida koji pohađaju kurseve visokog obrazovanja i stiču profesionalne ili akademske kvalifikacije srazmjerno njihovim sposobnostima znatno je manji od stanovništva u cjelini. Za borbu protiv niskog samopoštovanja i nedostatka samopouzdanja potrebna je efikasna, praktična podrška i ohrabrenje.
– Osobe s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida trebaju usluge rehabilitacije, stručnog osposobljavanja, mentorstva, osoblje sa znanjem, vještinama, iskustvom, kao i kapacitete i resurse koji će zadovoljiti njihove specifične potrebe, osiguravajući tako onima koji žele da pronađu zaposlenje da imaju priliku za to.
– Osobe s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida često nalaze da zakonska podrška u prihodima nije osmišljena da obezbijedi finansijski podsticaj potreban za prihvatanje relativno slabo plaćenih poslova koji su im na raspolaganju.
– Ljudima koji izgube vid u toku zaposlenja, potrebna je podrška, savjeti i informacije o praktičnosti nastavka obavljanja posla i dostupnosti rehabilitacije i obuke.
– Neke osobe s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida u radnom dobu imaju i druge značajne prepreke koje mogu negativno da utiču na njihovu sposobnost da nađu posao. Potrebna im je prilika da rade i u potpomognutom zapošljavanju na otvorenom tržištu rada i u zaštićenim radionicama koje imaju uslove za zapošljavanje uporedive sa otvorenim tržištem rada.
– Priroda posla se brzo mijenja. Osobama s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida je zato potreban pristup novim mogućnostima zapošljavanja koje su istražene i razvijene, tako da se zapošljavanje u novim oblastima uspostavlja uporedo sa smanjivanjem dostupnosti tradicionalnijih poslova.
– Principi univerzalnog dizajna moraju se primijeniti na opremu i mašine koje se koriste na svim radnim mjestima kako bi se obezbijedilo njegovo bezbjedno i efikasno korišćenje od strane osoba
s potpunim i djelimičnim oštećenjem vida.
Evropski savez slijepih sprovodi dvogodišnji projekat PARVIS, koji ima za cilj podizanje svijesti o pravima osoba potpuno i djelimično oštećenog vida, istovremeno gradeći kapacitete organizacija osoba oštećenog vida, koje se za njih zalažu, stvaranjem i pružanjem pristupačnog audiovizuelnog
komunikacijskog materijala, usklađenog na evropskom nivou.
Uz podršku Evropske komisije, PARVIS je zajednički projekat Evropskog saveza slijepih s organizacijama članicama iz 9 zemalja PARVIS-a: Slovačka, Njemačka, Crna Gora, Francuska, Litvanija, Portugal i Španija, Holandija i Švedska.
Pogledajte video koji se odnosi na jednako pravo na rad, u skladu sa članom 27 UN Konvencije o pravima OSI na sledećem linku: https://www.youtube.com/watch?v=x4WKXPkSdzA&t=1s
Izvor: http://www.euroblind.org/convention/article-27
Pripremila: Katarina Bigović Kulić
