Na samom početku želimo se kratko osvrnuti na značaj obavljanja prakse, odnosno iskustva stečenog tokom obavljanja iste.
Tokom studiranja na osnovnim studijama Fakulteta političkih nauka imale smo priliku da praksu obavljamo u više institucija, što nije slučaj sa koleginicama starijih godina koje su upravo u našoj grupi obavljale praksu u Savezu slijepih. Iz međusobnog razgovora možemo upravo tu uočiti razliku kada govorimo o cjelokupnom utisku studiranja, kao i o znanju stečenom tokom istog.
Studentska praksa je za mnoge od nas prvi susret s načinom funkcionisanja poslovnog svijeta, pa nam je stoga iskustvo stečeno tokom obavljanja prakse jako značajno i predstavlja dodatnu motivaciju za dalje usavršavanje i napredovanje kako u privatnom, tako i u poslovnom životu.
Činjenica je da praksa ne može bez teorije i poznavanja elementarnih stvari i pojmova potrebnih za struku, međutim, teorija bez prakse ipak ne znači mnogo. Napominjemo sve ovo upravo jer smatramo da imajući priliku da obavljamo praksu u različitim institucijama, da se upoznamo sa raznim stručnim licima, poslovima, pristupima, korisnicima i slično, možemo porediti iskustva i sažeti utiske zaključno i sa našom posljednjom obavljenom praksom u Savezu slijepih CG.
Obavljena praksa u Savezu slijepih za nas prije svega predstavlja jedno novo iskustvo za koje vjerujemo da će nam koristiti u našem daljem usavršavanju. Zahvaljući jako posvećenom pristupu želimo posebno naglasiti da smo pored stečenog praktičnog iskustva, znatno bolje savladale stručne pojmove. Ono što je naš zajednički utisak i dojam o samom pristupu i praksi jeste izuzetno posvećen i organizovan rad. Sa strpljenjem i željom da nam na što bolji način prenesu svoje znanje i iskustvo pristupili su nam svi zaposleni u Savezu slijepih.
Ono s čim nismo bile u dovoljnoj mjeri upoznate, a što je ujedno bio i najzanimljiviji dio tokom obavljanja prakse jeste savladavanje i upoznavanje Brajevog pisma. Jedino što bi okarakterisale kao nedostatak u cjelokupnoj praksi jeste malo vremena posvećenog upravo Brajevom pismu, jer smatramo da nemamo često priliku za savladavanje takvih stvari, a opet to predstavlja nadogradnju našeg znanja i jedno značajno iskustvo. Želimo naglasiti da iako smatramo da bi ovom segmentu trebalo posvetiti više pažnje, za vrijeme određeno savladavanju ove materije uspjele smo savladati kako pisanje, tako i čtanje na Brajevom pismu u mjeri u kojoj je to i bilo predviđeno, što nam je zaista ostalo kao drago i značajno sjećanje obavljanja ove prakse.
Na kraju želimo sumirati sve utiske kroz par stvari koje su za nas glavni dojam ove prakse:
– savladale smo bolje stručne pojmove i sve neodumice koje su postojale oko istih;
– upoznale smo se bolje sa značanjem i primjenom sadržaja Konvencije o pravima lica sa invaliditetom;
– uspješno smo savladale vještinu pisanja i čitanja na Brajevom pismu i približnije se upoznale sa samim pojmom Brajevog pisma.
Završile bismo ovaj izvještaj činjenicom da smo iz Saveza slijepih CG posljednjim danom obavljanja prakse izašle sa novim iskustvom, boljim znanjem, boljem i približnijem pojašnjenju načina na koji osobe sa invaliditetom funkcionišu, što je zaista za sve nas bilo nesvakidašnje iskustvo, jer, nažalost, mnogi od nas ne percipiraju stvari na ogovarajući način, a ova praksa je upravo bila prilika da spoznamo sve ono o čemu trebamo voditi računa prije svega kao ljudi, a onda i kao budući socijalni radnici.
Želimo posebno pohvaliti sve zaposlene u Savezu slijepih CG, njihov lijep i posvećen pristup studentima.
