Preskoči na sadržaj

PRVI PSI VODIČI/POMAGAČI, PRVI KORISNICI/CE – POČETNE BARIJERE U PRIMJENI ZAKONA

Objavljeno u Aktuelnosti

Prvi obučeni pas vodič u Crnu Goru, stigao je prije tačno trinaest godina. Potom se nastavio dolazak još pasa vodiča i pomagača tokom godina koje su uslijedile. Do danas ih je bilo ukupno šest, uz želje i tendencije korisnika da se njihov broj poveća i da taj vid asistencije pri kretanju postane lakše dostupan i moguć u odnosu na minuli period.
Prvi zajednički koraci psa vodiča, odnosno pomagača i njegovog korisnika/ce u našoj zemlji, nijesu nailazili na razumijevanje. Nijesu bili dobrodošli u nekim javnim ustanovama, trgovinama, u taxi prevozu i sl. Bilo je to deceniju unazad i u tim situacijama korisnik je dugo i strpljivo morao objašnjavati svoja prava, pozivati se na tada tek usvojeno zakonsko rješenje, govoriti o dobrim primjerima iz okruženja, Evrope i svijeta. Ujedno, svakom od korisnika, bilo je neophodno mnogo više duhovne snage, strpljenja, lijepih riječi, a katkada puno uvjerljivih riječi, vještog pregovaranja i nažalost, ubjeđivanja da se uđe unutar pojedinih institucija, objekata, sredstava javnog prevoza… Neki bi popuštali, odnosno samo iskazali uvažavanje prema tada novim zakonskim rješenjima, dok je bilo i onih koji su istrajavali u diskriminatornom tretmanu korisnika pasa vodiča i pomagača.
Danas su takve situacije srećom veoma rijetke, ali i dalje prisutne i na nivou izuzetka u mnogim branšama i osim vozača pojedinih taxi vozila i zaposlenih u samo rijetkim prehrambenim radnjama, gotovo da ostalih ponašanja suprotnih Zakonu i nema u odnosu na osobe oštećenog vida koje se kreću uz pomoć psa vodiča. Svakako da je trebalo da prođe izvjesno vrijeme, da se građani i zaposleni u javnim službama i objektima priviknu na prisustvo ovih pasa uz osobe s invaliditetom, ali su i dosljedne i strpljive borbe ovih osoba, kao i medija i organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava OSI, svakako mnogo doprinijeli da se pas vodič prihvati kao živi asistent, odnosno sastavni dio osobe kojoj pomaže na djelu. Korisnici pasa vodiča, pomagača ističu da je ovakvo stanje karakteristično najprije za primorje i Glavni grad, gdje su do sada najčešće bili prisutni psi vodiči, pomagači, a da će ostali gradovi u Crnoj Gori biti na testu prilikom dolaska narednih pasa vodiča za osobe koje žive u tim gradovima.
Kako ne bi stekli utisak, da korisnici pasa vodiča ne putuju po Crnoj Gori i dalje, naglašavamo da u tim gradovima psi vodiči nisu svakodnevna pojava, te zbog toga nemamo ni realnih zaključaka po pitanju poštovanja njihovih prava.
Rezultat dugogodišnjih kampanja, prezentacija, slikovitih primjera iz zemlje, ali i iz inostranstva, doveli su do slobodnog kretanja, pristupa i boravka na gotovo svim javnim mjestima, pa je osjećaj slobode i zadovoljstva ovih korisnika/ca pri kretanju uz svoga psa vodiča mnogo veći. Osim onih uobičajenih prepreka na koje još uvijek svakodnevno nailaze OSI u našim gradovima i mjestima u kojima žive, sada barem znaju da im niko ne može uskratiti garantovana prava, zabraniti im da sa svojim psom vodičem uđu u prodavnicu, apoteku, na stadion, u pozorište, u kancelariju, u sredstva javnog prevoza. U slučaju da se slični pokušaji ipak dogode, uvjereni smo da bi sada eventualni pokušaji diskriminatornog ponašanja u odnosu na osobe oštećenog vida i njihove pse vodiče bili brzo zaustavljeni, odnosno da bi kaznene odredbe pomenutog Zakona bile adekvatno primijenjene bez razlike ko ih je prekršio.

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

5 + five =