Preskoči na sadržaj

Mladi oštećenog vida i kultura

Objavljeno u Aktuelnosti

U ovom tekstu bavićemo se položajem mladih oštećenog vida u oblasti kulture.

Iako se o položaju mladih oštećenog vida u kulturi malo govori u javnosti, kultura je jedna od oblasti u kojoj je diskriminacija osoba oštećenog vida kontinuirano prisutna. U ovoj sferi postoje brojne barijere koje onemogućavaju kako pristup kulturnim sadržajima i događajima, tako i bavljenje kulturnim aktivnostima.

Činjenica je da su kulturne institucije pa samim tim i kulturni događaji i sadržaji izrazito nepristupačni mladim osobama oštećenog vida zbog brojnih prepreka koje im onemogućavaju samostalan pristup i boravak u pomenutim institucijama, kao i praćenje kulturnih dešavanja kao što su: predstave, izložbe, književne večeri, posjete muzejima itd. Nepristupačnost se najčešće ogleda u nepostojanju audio deskripcije koja bi pratila predstave i filmove, informacije o eksponatima u muzejima, fotografije na izložbama; kao i u nedostatku taktilnih staza vodilja koje bi osobama oštećenog vida olakšale samostalno kretanje ali i orjentacionih planova na Brajevom pismu koji bi olakšali snalaženje unutar samih institucija.

Proces inkluzivnog obrazovanja koji se neadekvatno sprovodi u Crnoj Gori, doveo je i do nedovoljne uključenosti učenika oštećenog vida u kulturne aktivnosti koje se realizuju u školama poput dramskih, literarnih sekcija, horova i različitih školskih priredbi.

Ova činjenica dovodi do toga da određeni učenici nijesu dovoljno svjesni talenata koje posjeduju ili su sa druge strane nedovoljno motivisani da se uključe u kulturne aktivnosti zbog nedostatka samopouzdanja i straha da neće biti prihvaćeni od strane svojih vršnjaka što se odražava i na bavljenje kulturom i nakon školovanja. Veliki problem predstavlja nepristupačnost akademija umjetnosti na Cetinju zbog čega se mladi oštećenog vida rijetko odlučuju za upisivanje istih, iako bi to željeli.

Kada govorimo o kulturnom stvaralaštvu mlade osobe oštećenog vida se najčešće opredjeljuju za pisanje poezije, bavljenje muzikom i glumom. Međutim, činjenica je da rijetko imaju priliku da svoje potencijale predstave široj društvenoj zajednici, budući da najčešće učestvuju u određenim kulturnim aktivnostima koje realizuju upravo organizacije osoba s invaliditetom koje se svakako ne promovišu u dovoljnoj mjeri i vezane su za projekte koje sprovode.

Zbog neadekvatne promocije, šira javnost često nije ni upoznata sa realizacijom ovih aktivnosti, pa samim tim ni sa potencijalima učesnika istih.

Iz svega navedenog može se zaključiti da su osobe oštećenog vida nedovoljno afirmisane da predstave svoje kulturno stvaralaštvo, obzirom da je u javnosti često prisutan stav da osobe oštećenog vida mogu biti isključivo konzumenti kulturnih sadržaja, ali ne i kulturni stvaraoci.

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

seventeen − seventeen =