Poznato je da su generalno mladi ljudi pokretači svakog društva, a svaka napredna društvena zajednica ne pravi razliku između mladih sa i bez invaliditeta. Logičan slijed događaja je da osobe oštećenog vida nakon završene srednje škole i studija teže da zasnuju radni odnos što u većini slučajeva nije jednostavno zbog niza prepreka i barijera sa kojima se susreću u samom društvu.
Konkretno, tu prije svega mislimo na nedovoljnu podršku nadležnih institucija u osnaživanju mladih osoba oštećenog vida s jedne strane, i podsticanju samih poslodavaca sa druge strane.
Zbog nerazvijene svijesti i predrasuda mladi oštećenog vida nisu adekvatno prihvaćeni od strane poslodavaca, koji sumnjaju u njihova znanja, kompetencije i vještine.
Nerijetko im se i ne pruži prilika da iskažu svoj potencijal i znanje koje su sticali kroz proces obrazovanja, već im se na razgovoru za posao indirektno daje do znanja da se u datom trenutku ne vjeruje u njihove sposobnosti te da nisu u mogućnosti da prilagode to radno mjesto za koje je mlada osoba oštećenog vida konkurisala. Upravo zbog toga, mladi oštećenog vida gube samopouzdanje i vjeru u sebe da mogu biti ravnopravni i konkurentni na tržištu rada, što za posljedicu ima stagnaciju u potrazi za potencijalnim radnim mjestom. To je razlog i najčešćeg pasivnog odnosa prema zaposlenju od strane osoba oštećenog vida.
Često se dešava i da obrasci za apliciranje za radno mjesto budu nepristupačni za osobe oštećenog vida, što demotiviše na samom startu, na putu ka zaposlenju. Potom neispravan, posve pogređan pristup poslodavaca, mentora koji su zaduženi za obavljanje razgovora za posao, nepristupačno okruženje, korjenito prisutne predrasude.
Mladi generalno, pa i mlade osobe oštećenog vida ne mogu naći posao u struci za koju su se školovali, već se moraju dokvalifikovati za one poslove koje mogu obavljati nesmetano bez prilagođavanja radnog mjesta, poput fizioterapeut, administrativni radnik i sl, ili za one poslove koji su konkuretni na tržištu rada.
Iako Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom jasno propisuje benefite u vidu subvencija zarade, bespovratnih sredstava za prilagođavanje radnog mjesta, ličnih troškova za finansiranje asistenta u radu, zbog nerazvijene svijesti poslodavaca, isti prije plaćaju tzv. Penale, doprinose Fondu za profesionalnu rehabilitaciju nego što zapošljavaju OSI. Za više informacija posjetite sajt www.zaposliosi.me.
Takođe, istakli bismo da mladi preduzetnici nijesu u dovoljnoj mjeri podstaknuti da zaposle osobu oštećenog vida, zbog nedovoljnih finansijskih sredstava kao i zbog toga što moraju čekati duži vremenski period za prilagođavanje radnog mjesta i subvencije zarade za zaposlenu osobu oštećenog vida. A oblast preduzetništva i dalje ne uključuje osobe oštećenog vida, i ne posmatra iste kao „osobe koje imaju kapacitete da pokrenu biznis“, već uključuje niz barijera, naročito birokratskih, koje umnogome komplikuju rad preduzetnika oštećenog vida.
Mladi oštećenog vida i zapošljavanje
Objavljeno u Aktuelnosti
