Nepostojanje tolerancije, opreza, strpljenja i saobraćajne kulture svih učesnika, su u načelu glavni uzročnici haotičnog saobraćaja i povećanja nezgoda. Direktne žrtve takve netolerancije jesu slabiji učesnici u saobraćaju, a to su pješaci. Osobe oštećenog vida se češće nalaze u ulozi pješaka i neophodno im je obezbjediti odgovarajuće uslove za bezbjedno i sigurno kretanje.
Zato u nastavku donosimo nekoliko odgovora na pitanja koja su nam u prethodnom periodu postavljali građani, a tiču se svakodnevice:
– Bijeli štap je pomagalo koje osobe oštećenog vida koriste za samostalno kretanje. Bijeli štap upozorava svog korisnika/cu na prepreke na tlu (stepenice, vrsta podloge, nejednaka površina, travnata površina, trotoar ili kolovoz i sl). Na žalost, bijeli štap ne može uvijek upozoriti na prepreke koje su iznad struka osobe oštećenog vida- kao što su npr.
Spuštene grane od drveća i sl.
– Potrebno je da ostavite dovoljno prostora za kretanje osobi oštećenog vida. Naime, osoba koja se kreće uz pomoć bijelog štapa, najčešće koristi kružnu tehniku kretanja bijelog štapa, što znači da povlači štap lijevo-desno od sebe. Štap klizi po podu, šljunčanoj stazi, travnatoj stazi, odnosno pločniku, zavisno od toga kojom se površinom ta osoba kreće I obično je njegov vrh nekih metar do metar I po ispred osobe koja ga drži.
– Ne očekujte da osoba oštećenog vida promijeni pravac kretanja, kako bi vas zaobišla, već to vi učinite. Osoba oštećenog vida ne može znati da ste u njenoj blizini, osim ako ne dobije zvučni ili dodirni signal, čuje vaš glas, dodirne vas štapom.
– Ako vas osoba oštećenog vida zakači bijelim štapom, to nije uradio/la namjerno.
– Slobodno kažite, nagovijestite riječima osobi oštećenog vida da ste u blizini. Nemojte vikati, skakati, začuđeno gledati, jer time nećete pomoći ni sebi ni osobi oštećenog vida.
– Ne hodajte po taktilnim stazama, one omogućavaju da se osobe oštećenog vida lakše orjentišu u prostoru, brže i samostalnije kreću.
– Osobe oštećenog vida često koriste orjentire, ograde, pločnike i sl. U tim slučajevima slobodno se odmaknite od istih, kako bi osoba oštećenog vida nastavila kretanje koristeći te svoje orjentire.
– Ne vičite: Pazi!, Stani!, Sačekaj! Udarićeš!
– Bijeli štap, pas vodič su pomagala za kretanje koja koriste osobe oštećenog vida. Ne dodirujte ih bez dopuštenja osobe oštećenog vida.
– Ne preskačite bijeli štap. Ukoliko udarite u bijeli štap, slobodno se izvinite.
– Ne pretpostavljajte. Ako želite pružiti pomoć, prvo pitajte pješaka oštećenog vida treba li mu/joj pomoć.
– Poštujte odluku pješaka oštećenog vida ukoliko odbije vašu pomoć. Možda čeka dogovorenu pratnju, a možda se dovoljno dobro snalazi i samostalno. Ako vas jedna osoba oštećenog vida odbije na ružan način, ne pretpostavljajte da su i druge takve. Ako jedna osoba oštećenog vida odbije pomoć, ne znači da treba da prestanete sa nuđenjem pomoći drugim osobama oštećenog vida i u drugim situacijama.
– Ukoliko objašnjavate rutu za kretanje osobi oštećenog vida, vodite računa o tome da joj pobrojite i opišete orjentire koji se nalaze u blizini: semafor, raskrsnica, trotoar, stepenište, ograda i sl.
– Kada sretnete pješake oštećenog vida koji se kreću uz psa vodiča, ne odvlačite pažnju psu vodiču, ne milujte ga, ne dozivajte ga.
– Ako imate ljubimca koji je na povocu ili u vašoj ruci, držite se dalje od psa vodiča ili slobodno recite osobi oštećenog vida; “Ćao. Ja sam sa ljubimcem, psom, mačkom.
