Preskoči na sadržaj

Bijeli štap – tehnike kretanja

Objavljeno u Aktuelnosti

Bijeli štap osobama oštećenog vida služi kao produžena ruka. Često naši članovi kažu “Gdje su mi oči?” Kad osoba oštećenog vida bijelim štapom dotakne prepreku na putu svog kretanja ima vremena zaustaviti se i izbjeći spoticanje, te eventualnu povredu. U prethodnim tekstovima predstavili smo vam tipove bijelog štapa, a u ovom ćemo se fokusirati na tehnike kretanja.

Među tehnikama kretanja, odnosno upotrebe bijelog štapa najčešće se spominju sledeće tri:
1. tehnika klizanja,
2. dijagonalna,
3. dodirna.

Koja od tehnika će biti primijenjena zavisi od potreba i samostalnosti u kretanju osobe oštećenog vida, kao i od situacije u kojoj se osoba nađe u određenom trenutku.

1. Tehnika klizanja

Prilikom kretanja, može se pratiti neki orijentir, staza, trava i sl. koji je paralelan sa stazom kojom se krećemo. Tada, možemo koristiti tehniku dodira ili kliznu. Kada je u pitanju dvostruki dodir, štap pomjeramo lijevo- desno, pri čemu jednom dodirnemo površinu kojom se krećemo, a drugi put dodirnemo površinu koju pratimo, npr. travu. Ako je u pitanju klizna tehnika, štap ćemo povlačiti klizeći sa jedne npr. lijeve strane, ka desnoj, gdje nam je orijentir koji pratimo, a na suprotnu stranu štap vraćamo lučnim pokretom odizanjem sa tla. Kod korišćenja ovih kliznih tehnika, treba da je površina kojom klizimo štapom veoma ravna, glatka, da štap ne bi zapinjao i odskakivao. Kako je na našim prostorima ovo rijetko, možda je bolje rjeđe koristiti ovu tehniku.
Takođe se i vrh štapa ovako mnogo brže troši zbog stalnog trenja po betonu.

2. Dijagonalna tehnika je najjednostavnija tehnika upotrebe dugog bijelog štapa. Njen cilj je da osobi oštećenog vida pruži mogućnost što samostalnijeg kretanja.

Za uspješno izvođenje mora se učiniti sljedeće: ruka kojom se drži štap mora biti ispružena prema naprijed pod uglom od 30 stepeni u odnosu na tijelo tako da se šaka nalazi ispred kuka. Šaka je okrenuta prema dolje. Štap se drži tako da se vrh drške oslanja o spoljni donji brid dlana. Prsti su obmotani oko drške štapa, a palac ispružen uz štap u smjeru vrha štapa.
Štap mora biti u dijagonalnom položaju u odnosu na tijelo, a sam se vrh štapa pritom nalazi na suprotnoj strani, par centimetara udaljen od najistaknutijeg dijela tijela.

Ako se npr. štap drži desnom rukom, on svojim vrhom dodiruje tlo na lijevoj strani tijela i obrnuto. Pritom vrh štapa može dodirivati tlo, ili može biti malo odignut od tla kako bi se izbjeglo zapinjanje, pogotovo ako je teren jako neravan.

Dijagonalna tehnika je prema struci, dobra za osobe koje tek počinju učiti samostalno kretanje, za djecu, za osobe sa višestrukim invaliditetom, za starije osobe, kao i za osobe djelimično oštećenog vida, kojima vid više nije dovoljan za kretanje.

3. Dodirna tehnika je zahtjevnija od dijagonalne i preporučljivo ju je učiti nakon što se savlada dijagonalna tehnika.

Ona omogućava osobi oštećenog vida više informacija o okolini, te zaštitu od raznoraznih prepreka koje se mogu naći na putu, a nalaze se ispod visine struka. Izvodi se tako da se zauzme normalan uspravan stav za kretanje, (naginjanje u pasu, ili izbacivanje ramena prema naprijed i u stranu nije dopušteno) te se tijelom i licem okrenemo u smjeru kretanja.

Dugi bijeli štap se drži odozdo trećim, četvrtim i petim prstom; palac je odozgo, a drugi prst je sa strane drške štapa. Ruka u kojoj se drži dugi štap mora biti potpuno ispružena prema naprijed, te tako u odnosu na tijelo čini dijagonalni položaj, a šaka se nalazi u središnjoj liniji u odnosu na tijelo. Pokreti ruke za vrijeme kretanja izvode se isključivo pokretanjem šake u zglobu, a nikako pokretanjem ruke iz ramena ili lakta.

Štap se pokreće samo iz šake i to u smjeru lijevo- desno. Pri tome vrh štapa mora opisivati luk koji u krajnjim tačkama s lijeve i desne strane prelazi za 3-5 cm najistaknutiji dio tijela. Štap dotiče tlo samo u krajnjim tačkama, pri čemu dodir ne smije biti prebučan, a pri opisivanju luka štap se diže iznad tla najviše 3-5 cm.

Kretanje štapa i kretanje nogu mora biti usklađeno, što znači da vrh štapa dotiče tlo ispred noge kojom se tek želi zakoračiti, a istovremeno peta noge koja se kreće dotiče tlo kad i vrh štapa.

Tokom osposobljavanja za uspješnu primjenu tehnika upotrebe bijelog štapa veliku ulogu ima strpljenje, podrška instruktora orijentacije i kretanja, članova porodice, te prihvatanje u zajednici osobe oštećenog vida koja se samostalno kreće o čemu više u narednim tekstovima.

Pripremila: Anđela Dragović

Podgorica, 12.11.2020

Objavi prvi komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

nineteen − 3 =