U nizu mitova o osobama s invaliditetom često se pominje onaj da su osobe s određenim vrstama invaliditeta nadarene za neku vrstu umjetnosti, uglavnom slikarstvo ili muziku. Za književnost, pak, stvari stoje malo drugačije, ili još nikom nije palo na pamet da invalidnost kao lično svojstvo poveže sa nekim čudesnim književnim talentom. Naravno, osobe s invaliditetom pišu, postaju pisci i pjesnici, i redovno kad ih zapljusnu herojskim modelom dobiju i takvu „pohvalu“. Ono nešto o nadomještanju izvjesne „falinke“ talentom.
Da li, ipak, invalidnost utiče na pisanje? Naravno, kao što utiče bilo koja naša druga osobina. Iluzorno je očekivati da nas ne oblikuju porodično okruženje, prijatelji, obrazovanje, sredina u kojoj živimo, rod sa kojim se identifikujemo, jezici koje govorimo, knjige koje čitamo… Onda je logično da i naša lična iskustva invalidnosti usmjeravaju našu percepciju stvarnosti. Ne, invaliditet ne rađa književni talenat, ali se može desiti da osoba s invaliditetom usmjeri svoj, već postojeći talenat, u kreaciju kojom pokušava oblikovati svijet. Svijest. I savjest.
Književna djela, sa druge strane, o invaliditetu u onom aktivističkom smislu, u kakvom ga mi, kao aktivisti i aktivistkinje s invaliditetom doživljavamo, rijetko kad govore. I u tom magičnom svijetu u kome tražimo istine veće od ovih svakidašnjih, osobe s invaliditetom ostaju pasivni predmeti – brige, straha, distance, sažaljenja, ponekad ljubavi. I tamo je invaliditet motiv patnje, žaljenja, raspada svijeta koji poznajemo onda kad se pojavi. Upravo u tom momentu kreću poznate note – ima neka tajna veza kojom se vežemo kad biramo put.
Kad žena s invaliditetom odabere put pjesnikinje, bira put kojim će, veoma često, pokušavati da mijenja ustaljene obrasce. U pjesmama o kojima govori „o „posebnoj potrebi“ da bude viđena isto“, o sašaptavanjima na sceni kojom je gazilo na stotine drugih nogu, o Fridinoj sjeni koja prati i kada nje nema, ali ima plamena, vatre i onog prećutanog, istinskog, iskonskog, ženskog, klesanog u kršu u kome odrastaju žene od kamena. Žene s iskustvom invaliditeta. Žene s iskustvom borbe – da oblikuju svjetove koji ih nijesu dočekali spremni. Ima neka tajna veza – ne onoga sa čime se rađamo ili postajemo, već veza onoga što želimo da stvorimo. Za sebe i druge. Neke nove istine – književne i ljudske.
Anđela Radovanović
Pjesnikinja i aktivistkinja za prava OSI
