Uvaženi posjetioci/čitaoci Portala Saveza slijepih Crne Gore,
SSCG će u danima i mjesecima koji slijede, kreirati i objaviti deset veoma korisnih tekstova, koji obrađuju Brajevo pismo, njegov nastanak i značaj, primjenu itd.
Želimo da široj društvenoj zajednici približimo pojam Brajevog pisma, njegovog tvorca, korišćenja i značaja korišćenja istog za osobe oštećenog vida.
Danas vašoj pažnji preporučujemo drugi tekst, koji će na jedinstven i prijemčiv način približiti djelo i lik Luja Braja, tvorca jedinstvenog tačkastog pisma za osobe oštećenog vida.
Uživajte u čitanju i budite slobodni da vaše impresije, dileme i eventualna pitanja podijelite sa nama, ostavite komentar ili nam pišete putem mail adrese: savezslijepihcg@gmail.com
BRAJEVO PISMO
Tvorac Luj Braj – Biografija
Luj Braj je rođen 04. januara 1809. godine u malom mjestu Coupvray, blizu Pariza, kao četvrto dijete u porodici Brajovih. Otac, Simon-Rene Braj, po zanimanju je bio sedlar, a majčino ime je Monika-Baron Braj. Luj Braj izgubio je vid sa tri godine, kada se slučajno ubo očevim šilom u oko. To je izazvalo infekciju koja se proširila na oba oka. Autoimunološko oboljenje “sympathetic ophthalmia ” uslijed čega je došlo do gubitka vida na oba oka.
Mada mu je ljekarska pomoć, kako tvrde njegovi biografi, bila odmah pružena, Luj je vrlo brzo izgubio vid, ali njegovo oštećenje vida, čini se, nije nimalo uticalo na normalan ritam zbivanja u porodici Brajovih.
U sredini u kojoj se iz generacije u generaciju teško zarađivalo za svakodnevni život, nije se moglo ostaviti najmlađe dijete bez obrazovanja i zanata jer bi to značilo prepustiti ga ljenčarenju, očajavanju, prosjačenju, a možda i propasti.
Zna se da je išao u mjesnu školu u kojoj je mogao steći samo nešto verbalnog i formalnog znanja. Kod kuće mu je bilo povjereno da izrađuje rese za orme, a što je doprinosilo razvijanju spretnosti Lujovih ruku.
Kada je imao deset godina, Luj Braj je dobio stipendiju ustanove za djecu i omladinu “Royale des Jeunes Aveugles” u Parizu, jednu od prvih takve vrste u svijetu. Stipendija je bila njegova karta za izbjegavanje uobičajene sudbine osoba sa oštećenim vidom, prosjačenje na ulicama Pariza. Međutim, uslovi u školi nisu nužno bili bolji. Luj Braj je dobijao hljeb i vodu, a učenici su ponekad po kazni bili zlostavljani ili zaključavani.
Nadarenost Luja Braja vrlo brzo su uočili njegovi učitelji u školi. Nije mu bilo ni petnaest godina kad su mu povjerili da mlađima od sebe prenosi znanja koja je već sam usvojio.
U školi su djeca učila osnovne vještine i jednostavne poslove. Takođe su učili da čitaju ispupčena slova, sistem koji je izumio osnivač škole Valentin Aji. Međutim, pošto su slova pravljena pritiskom papira na bakrenu žicu, učenici nikada nijesu naučili da pišu.
Godine 1821. bivši vojnik Šarl Barbije posjetio je školu. Barbije je pokazao svoj izum koji se zvao “sonography”, kod od 12 tačkica i brojnih crtica koji su vojnici koristili za razmjenu tajnih informacija o vojnom položaju bez upotrebe govora. Mada je kod bio težak za prosječnog vojnika, Luj Braj ga je brzo shvatio. Iste godine, počeo je raditi na izumu novog sistema uz pomoć očevog Šila koji je završio kada mu je bilo tek 15 godina, to jest 1824. godine. Brajev sistem imao je samo šest tačkica i korespondirao je sa slovima, dok je Barbije koristio 12 tačkica koje korespondiraju sa zvukovima. Sistem od 6 tačkica omogućuje prepoznavanje slova vrhom samo jednog prsta opipavajući sve tačkice odjednom.
Luj Braj je kasnije proširio svoj sistem uvodeći znakove za matematiku i muzičku notaciju. Prva knjiga na brajevom pismu objavljena je 1827. godine pod naslovom Metoda pisanja riječi, muzike i pjesama uz pomoć tačkica, za potrebe osoba sa oštećenim vidom za koje je bila prilagođena. Godine 1839. Braj je objavio detalje o metodi koja se razvila za komunikaciju sa osobama bez oštećenja vida oblikovanje štampanih simbola uz pomoć tačkica.
Braj je najprije radio kao predradnik u radionici papuča i pletenaca, a zatim kao repetitor i nastavnik muzike u Kraljevskom zavodu za djecu i omladinu sa oštećenim vidom u Parizu. Svirao je klavir, violončelo i orgulje i bio orguljaš u više crkava.
Bilo mu je tek dvadeset i šest godina kada su se pojavili prvi znaci tuberkuloze, opasne bolesti od koje je i umro 06. januara 1852. godine, u četrdeset i trećoj godini života, ne pomišljajući na to da će njegovo ime postati poznato u cijelom svijetu.
Na stogodišnjicu smrti, 1952. godine, njegovo tijelo je ekshumirano i sa počastima ponovo sahranjeno u Panteonu u Parizu.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 17. decembra 2018. godine usvojila Rezoluciju Svjetskog saveza slijepih, potvrdivši 4. januar, dan rođenja Luja Braja kao Svjetski dan Brajevog pisma.
