Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (OSI) je nezamislivo bez servisa podrške ili usluga u zajednici, koje čine preduslov i sastavni dio samostalnog života.
Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, kao najvažniji dokument u oblasti zaštite lica s invaliditetom, kroz član 19, samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu, propisuje priznavanje jednakog prava OSI da žive u zajednici i uživaju pravo izbora jednako sa drugim osobama. Dalje, u članu 20, lična pokretljivost, države potpisnice Konvencija obavezuje da preduzmu efektivne mjere radi osiguravanja lične pokretljivosti OSI sa njihovom najvećom mogućom samostalnošću kroz olakšavanje lične pokretljivosti, kada one odaberu i po pristupačnim cijenama, kao i kroz pružanje treninga i obuke u vještinama pokretljivosti OSI i specijalistima koji rade. Pravo na kontinuirano poboljšavanje uslova života, bez diskriminacije na osnovu invalidnosti, propisano je u članu 28, adekvatan životni standard i socijalna zaštita. Preporuke od strane Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom od posebnog su značaja, sa akcentom na preporuku usmjerenu na deinstitucionalizaciju i izdvajanje potrebnih sredstava kako bi se osigurao pristup svim servisima u zajednici, kao i na posvećivanju razvijanju širokog spektra usluga u zajednici, koje odgovaraju osobama s invaliditetom, poštujući autonomiju, izbore, dostojanstvo i privatnost osobe.
Usluge u zajednici podjednako su važne i za mlade i za starije, za osobe koje se kreću uz pomoć bijelog štapa, psa vodiča, usled nepristupačnosti drugih usluga, npr. prilikom korišćenja bankomata. Najveći dio obraćanja, poziva, dolazaka i pitanja OSI, članova organizacija odnosi se na pitanje mobilnosti i samostalnog kretanja. Svi gradovi, opštine, javna mjesta i objekti su u velikoj mjeri neprilagođeni, a katkad i vrlo opasni za samostalno kretanje OSI, te se samo oni rijetki, izrazito hrabri i samouvjereni u takvim uslovima odlučuju na samostalno kretanje, izlazak iz svojih domova i svakako, oni vode neprestane bitke sa mnoštvom raznovrsnih fizičkih, socijalnih i drugih barijera.
Gotovo sve je pravljeno po mjerama većine, a trebalo bi biti u skladu sa principom univerzalnog dizajna: da društvo i društvena zajednica budu jednako dostupni i pristupačni svima, bez obzira na različitosti. Svjesnost da ovaj princip nije lako dostižan, navodi da svako radi u skladu sa svojim mogućnostima u ovom smjeru, te će tako svi problemi, poteškoće i nedostaci biti lakše savladavani, a OSI će imati osjećaj zaslužene i očekivane prihvaćenosti i biće mnogo motivisanije da uzvrate toj zajednici na najbolji mogući način. Pokrenuće sve svoje snage, vještine i kapacitete i dati svoj maksimum onoj zajednici koja im je omogućila jednake startne pozicije i izjednačila im mogućnosti sa ostalim građanima/kama.
Tekst je kreiran u okviru projekta: “Jednakošću do dostojanstvenog života OSI u Crnoj Gori“, koji sprovodi Savez slijepih Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem za podršku osobama sa invaliditetom Bijelo Polje, a finansira Evropska unija kroz podršku za civilno društvo (CSF) i Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore.
S poštovanjem,
SAVEZ SLIJEPIH CRNE GORE
Ul. Njegoševa br.6, 81000 Podgorica
Tel: +382 (0)20 665 368, fax: +382 (0)20 665 377
E mail: savezslijepihcg@gmail.com
http://www.ss-cg.org/ , http://www.zaposliosi.me/
