Saobraćaj podrazumijeva kretanje pješaka i vozila na putevima, čije se bezbjedno i nesmetano cirkulisanje obezbjeđuje u skladu sa odgovarajućim pravnim normama i propisima.
Zakoni i drugi, podzakonski propisi (uredbe, odluke i sl) koji uređuju pravila saobraćaja, ujedno propisuju i obaveze svih učesnika u saobraćaju, ograničenja saobraćaja, saobraćajnu signalizaciju, oznake, znake i naredbe kojih se moraju pridržavati svi, kao i uslove koje moraju da ispunjavaju vozači koji upravljaju vozilima, uslove koje moraju da ispunjavaju vozila, posebne mjere koje se preduzimaju u saobraćaju i druga pravila i mjere kojima se obezbjeđuje bezbjednost saobraćaja na putevima.
Član 5 Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima navodi da osobe s invaliditetom uživaju posebnu zaštitu u saobraćaju. U sferi bezbijednosti saobraćaja za pješake, naročito za OSI, ovaj zakon navodi sljedeće: “Na dijelu puta na kojem se kreću djeca, lica sa invaliditetom, starija i nemoćna lica ili na kojem je postavljen saobraćajni znak o učešću ovih lica u saobraćaju, vozač je dužan da vozi sa naročitom opreznošću, tako da može blagovremeno da zaustavi vozilo.”
Sve OSI iz naše zemlje, koje se samostalno kreću (bijeli štap ili pas vodič) odlikuju se jakom potrebom da ostvare pravo na slobodu kretanja i to samostalnog, smjelošću, odlučnošću, vjerom u sebe… Jer, naš saobraćaj je, na gotovo svim nivoima, izrazito nebezbjedan i uglavnom nepristupačan za većinu OSI.
Dalje, Zakon kojeg smo već citirali, navodi obavezu kretanja uz pomoć bijelog štapa, kao znaka raspoznavanja ili obučenog psa vodiča za one osobe koje samostalno učestvuju u saobraćaju. Za ove učesnike u saobraćaju, shodno zakonskim odredbama, vozači su dužni da naročitu pažnju obrate na osobe potpuno ili djelimično oštećenog vida.
Radi lakšeg pristupa parkingu, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, državnim organima, organima državne uprave, organima opštine, javnim službama, kulturno-istorijskim spomenicima, plažama i drugim objektima u zoni morskog dobra i nacionalnim parkovima, lice sa 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, može obilježiti vozilo u kojem se prevozi znakom pristupačnosti. Znakom pristupačnosti može biti obilježeno i vozilo udruženja osoba sa invaliditetom, ali i vozilo ustanova socijalne i dječje zaštite..
Znak pristupačnosti, odnosno u krugovima OSI više poznat kao “naljepnica za vozilo OSI”, izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja. Primjera radi, u Podgorici je to Sekretarijat za saobraćaj Glavnog grada. Postupak za dobijanje znaka pristupačnosti (naljepnice za vozila OSI), veoma je jednostavan i prilično efikasan, barem je tako bilo u dosadašnjim iskustvima OSI.
Prikupite sljedeću dokumentaciju:
– dokaz o invaliditetu (kopija rješenja o dodatku za njegu i pomoć, ličnu invalidnninu ili neki drugi, relevantni dokument koji potvrđuje da ste OSI),
– kopija lične karte,
– kopija saobraćajne dozvole i
– zahtjev kojim se traži od organa lokalne uprave nadležnog za pitanja saobraćaja dobijanje znaka pristupačnosti. Ukoliko ta OSI nije vozač, može biti vlasnik/ca automobila za koji se traži znak pristupačnosti ili da dokaže da taj automobil koristi za sopstvene potrebe.
Ovaj organ će vam odgovoriti u roku od 8 dana, u slučaju da nešto od dostavljene dokumentacije nije kako treba ili neki dokument fali i dati vam rok da izvršite dopunu dokumentacije. Ukoliko sve bude u redu, dobićete rješenje o priznavanju ovog prava i znak pristupačnosti (naljepnicu), koju ste obavezni da zalijepite na unutrašnjoj strani prednjeg vjetrobranskog stakla (šoferšajbna).
U pojedinim gradovima, poput Glavnog grada Podgorice, znak pristupačnosti vam može biti od koristi za dobijanje propusnice (kartice) za besplatno korišćenje javnih parkirališta i garaža. Tu propusnicu izdaje Parking servis Podgorica.
Važno je napomenuti da se znak pristupačnosti, odnosno naljepnica za vozila OSI, ne smiju ustupiti ili dati na korišćenje drugim osobama.
Vozila označena znakom pristupačnosti u skladu sa članom 18 pomenutog Zakona, mogu da se zaustave privremeno i na mjestima na kojima je inače zabranjeno zaustavljanje, ali samo ako time ne ugrožavaju druge učesnike u saobraćaju Međutim, postoje izričite zabrane parkiranja vozača na određenim mjestima, kako onih sa, tako i onih bez invaliditeta:
– na pješačkoj stazi, odnosno na dijelu trotoara koji je namijenjen za kretanje OSI;
– na parking mjestu koje je dopunskom tablom saobraćajnog znaka ili oznakom na kolovozu obilježeno kao mjesto za parkiranje za vozila OSI;
– ako na vozilu ne posjeduje odgovarajuću naljepnicu.
Pješak koji učestvuje u saobraćaju u kolicima za OSI ili se vozi na koturaljkama, skejtbordu i slično, ne smije da se pridržava saobraćajnih pravila za vozilo u pokretu, najprije iz razloga bezbijednosti i sigurnosti saobraćaja.
Međutim, na putu koji nema trotoar ili drugu površinu namijenjenu za kretanje pješaka, pješaci mogu koristiti za kretanje kolovoz/cestu u širini najviše do jednog metra od ivice kolovoza, što se odnosi na sve pješake (i sa i bez invaliditeta). Pješak koji gura ručna kolica,bicikl, moped ili motocikl, kao i pješaci OSI, moraju se kretati uz desnu ivicu kolovoza u smjeru kretanja.
Prilikom prelaska preko kolovoza pješak ne smije da razgovara mobilnim telefonom niti da ima slušalice na ušima.
