Pod pojmom informaciono-komunikacione tehnologije (IKT) najčešće se podrazumijevaju mobilne aplikacije, društvene mreže, umjetna inteligencija, podaci (analiza), Cloud Computing, internet, Stvari (IOT), Blockchain.
Obezbjeđivanje osobama oštećenog vida nesmetanog pristupa ovim tehnologijama veoma je važno za njihovo svakodnevno funkcionisanje, jer su upravo one postale najvažniji kanali za slanje i primanje različitih informacija i sve više preuzimaju primat nad ostalim medijima.
U članu 9 UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom navodi se da će države potpisnice preduzeti odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom osigurale pristup ravnopravno s drugima na informisanje i komunikacije, uključujući i informaciono-komunikacione tehnologije i sisteme. Prema izvještaju UN iz 2017 godine, procjenjuje se da će pola globalne populacije u narednih 30 godina imati potrebu za pristupačnim IKT.
Pristupačnost IKT tehnologija je, osim za bolju i adekvatniju informisanost veoma važna i za ravnopravno učešće osoba oštećenog vida u društvenom, ekonomskom, političkom i javnom životu.
Brojna istraživanja rađena na ovu temu pokazuju da je pristupačnost IKT tehnologija osobama oštećenog vida i osobama sa invaliditetom uopšte u našoj zemlji na veoma niskom i nezadovoljavajućem nivou.
Na internetu svakodnevno nailazimo na veliki broj informacija čiji sadržaj nije pristupačan osobama oštećenog vida, budući da su predstavljene grafičkim ili sličnim elementima koje čitači ekrana ne prepoznaju.
Savez slijepih je više puta ukazivao na ovu činjenicu, naročito tokom pandemije COVID 19, te smo u prvom talasu epidemije Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti uputili nekoliko inicijativa sa smjernicama i preporukama za obezbjeđivanje pristupačnih informacija.
Dopis dostupan na linku: https://ss-cg.org/?p=474 .
Prilikom kreiranja politika djelovanja u ovoj oblasti, nadležne institucije bi trebale konsultovati različite aktere, među kojima su i predstavnici civilnog sektora, prije svega organizacija osoba sa invaliditetom. Osobe sa invaliditetom ili predstavnici njihovih organizacija moraju biti uključene u proces donošenja novih, ili izmjena postojećih zakona.
Pozitivan primjer je saradnja Ministarstva javne uprave i Saveza slijepih koji su izradili monitoring primjene Smjernica za kreiranje elektronskih dokumenata u skladu sa standardima e-Pristupačnosti.
U okviru ovog pilot projekta pregledan je ukupno 21 sajt institucija u Crnoj Gori. Analizu monitoringa sa zaključcima i preporukama možete preuzeti sa linka: https://ss-cg.org/?p=749.
Zakonski okvir je neophodno izmijeniti i osigurati njegovu adekvatnu implementaciju.
Regulatorna tijela zadužena su za informisanje, zagovaranje, i promovisanje međunarodnih standarda (principa), kao i za donošenje pravila i propisa koji omogućavaju IKT pristupačnost i praćenje njihove primjene. I u ovom segmentu, neophodno je učešće OSI u donošenju svih pravila i propisa, a proces praćenja njihove implementacije je ključan za osiguravanje pristupačnosti u praksi, a ne samo na papiru.
Kao regionalni izazovi u ovom procesu navode se činjenice da osobe sa invaliditetom često mogu pokazati otpor prema IKT tehnologijama zbog nepristupačnosti, kao i da nedostatak pristupa internetu sprečava OSI da prošire svoje znanje.
Kada je riječ o Crnoj Gori, najveće izazove predstavlja otežano praćenje programskog sadržaja u digitalnom okruženju, zbog nedostatka prilagođenih zvučnih opisa (titlova, titlova koji se mogu odvojeno dodavati na sliku, dodatnog videa za znakovni jezik i nedostatka govornih titlova), zanemarivanje potreba OSI u programima javnih servisa, kao i nedovoljno vođenje računa o specifičnostima i potrebama OSI prilikom dizajniranja veb stranica.
Dodatne izazove predstavljaju i nedostatak univerzalnog dizajna, koji otežava prisstupačnost, neprilagođenost hardvera i softvera potrebama OSI, naročito na maternjem jeziku, nedostatak mobilnih telefona i aplikacija koje pružaju jednostavniju podršku, i korišćenje usluga mobilne telefonije po prihvatljivim cijenama i cjenovnim paketima za OSI, izražena potreba za vidovima obuke, kako pružalaca usluga, tako i korisnika.
Takođe, ističe se i činjenica da nizak standard i kupovna moć stanovnika ograničava mogućnost pristupa, nabavke i korišćenja opreme.
Postojeći izazovi mogu se prevazići podizanjem svijesti svih aktera, primjenjivanjem načela pristupačnosti u praksi, identifikovanjem uloga i obaveza pružalaca sadržaja, promovisanjem IKT pristupačnosti kao poslovnih prilika. Definisanjem ciljeva, periodičnog monitoringa i mjerenja implementacije pristupačnosti IKT tehnologija i servisa, edukovanjem i promovisanjem IKT pristupačnih servisa u lokalnom kontekstu i jeziku, konsultovanjem OSI i njihovim uključivanjem u testiranje svih IKT tehnologija i servisa.
Nadamo sa da će nadležne institucije u narednom periodu pokazati veću spremnost za rad na poboljšanju stanja u ovoj oblasti, kako bi osobe oštećenog vida mogle imati pristup informacijama, obrazovanju i tržištu rada, biti uključene u društvene tokove i voditi samostalniji i nezavisniji život.
