Tokom procesa stvaranja i građenja inkluzivnog društva, veoma bitan segment je prilagođavanje programskih sadržaja gledaocima i gledateljkama sa invaliditetom. Pristupačnost informaciono-komunikacionih tehnologija i usluga, ima za cilj da omogući osobama sa invaliditetom i starijim osobama da budu ravnopravni članovi društva, unaprijedi obrazovanje, podstakne opštu informisanost i kulturu. U tom pravcu govori i član 9. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, u dijelu o pristupačnosti informaciono-komunikacionih tehnologija:
“Kako bi se osobama sa invaliditetom omogućilo da žive samostalno i učestvuju u potpunosti u svim aspektima života, države potpisnice će preduzeti odgovarajuće mjere kako bi osobama sa invaliditetom osigurale pristup ravnopravno s drugima… na informisanje i komunikacije, uključujući informacione i komunikacione tehnologije i sisteme…
Ove mjere, koje uključuju identifikaciju i eliminaciju prepreka i barijera pristupačnosti, primjenjuju se na informacije, komunikacije, i druge usluge, uključujući elektronske usluge…“.
Podsjećamo da je Konvencija obavezujući dokument za sve države potpisnice, među kojima je i Crna Gora još od 2009. godine.
Takođe, član 12. Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom u dijelu Diskriminacija u pristupu informacijama i komunikacijama, propisuje sljedeće:
“Nesprovođenje propisa, odnosno nepreduzimanje posebnih mjera organa iz člana 5. stav 1 ovog zakona, koji se odnosi na traženje, primanje i širenje informacija namijenjenih javnosti, kao i dostupnost informacija na internetui u drugim medijima, u propisima iz oblasti informisanja i elektronskih komunikacija, smatra se diskriminacijom po osnovu invaliditeta.”
U istraživanju prava potrošača osoba sa invaliditetom koje su sproveli Savez slijepih Crne Gore i Centar za zaštitu prava potrošača u okviru projekta “Svi smo stvoreni jednaki, ka efikasnijoj zaštiti prava potrošača osoba sa invaliditetom” ispitanici su u djelu pristupačnosti TV sadržaja ukazali na više problema.
Najčešći problemi koji pogađaju medije su:
- Nedostatak gestovne podrške;
- Nesenzibilisanost novinara za pravilno izvještavanje o problemima osoba sa invaliditetom;
- Neprimjereni tekstovi u medijima kojima se dodatno diskriminišu osobe sa invaliditetom;
- Nepristupačnost filmskih sadržaja; nedostatak titlovane podrške.
Osim televizijskih medija, značajne prepreke pogađaju i online medije. Glavni problemi se odnose na nepristupačnost sajtova za osobe oštećenog vida.
„Nepristupačni su sajtovi. Oglasi koje govorna podrška čita a koji su česti ometaju moje informisanje. Restartuje mi se govorna podrška, i često dok pročitam članak zna da prođe dosta vremena.“
Tabela: Problemi koji pogađaju sektor, usluge
| Prvi problem | Drugi problem | Treći problem | ||
| TV sadržaj | Dostupnost roba i usluga sa obilježijima za OSI osobe (Brajevo pismo, velika slova) | Dostupnost roba i usluga sa obilježijima za OSI osobe (Brajevo pismo, velika slova) | Nedostatak govorne podrške | |
