Orjentacija u prostoru je sposobnost organizma da reaguje na svaku promjenu u okolnoj sredini, postavlja analizatore u najbolji položaj za analizu prijema draži i odgovor na njih. Organizacioni refleks je jedan od osnovnih refleksa koji obezbjeđuje kontakt sa spoljnom sredinom i prilagođavanje na promjene u njoj.
Razlikuju se dva tipa orjentacije, na blizinu – mikro orjentacija, na daljinu – makro orjentacija.
Orjentacija na blizinu podrazumijeva sposobnost subjekta da u svakom trenutku zna da utvrdi svoj položaj u odnosu na okolinu. A orjentacija na daljinu uključuje i sposobnost zadržavanja smjera kretanja kako bi osoba prešla put od tačke A do tačke B.
Kod osoba oštećenog vida, akcijski pojam objekta razvija se nakon postizanja koordinacije između taktilno-kinestetičke, motorne i auditivne veze. Prostor se opaža sukcesivno dio po dio, i zato je važno adekvatno opažanje odnosa u prostoru manipulativnog polja. Terminima orjentacija, kretanje, mobilnost se misli na mentalnu orjentaciju, tj. sposobnost pojedinca da prepozna okolinu i njene prostorne i vremenske odnose. Taktilno-kinestetička percepcija je najvažniji put za uspostavljanje odnosa sa stvarnošću i on je dominantan kanal za dobijanje informacija.
Klasifikacija orjentacije prema prirodi prostora:
– orjentacija u predmetnom saznajnom prostoru, spada u mikroorjentaciju.
– orjentacija u radnom prostoru i orjentacija u širem prostoru spadaju u makroorjentaciju.
Razlikuju se i dva tipa taktilno-kinestetičke percepcije, analitički i sintetički dodir. Istovremenim ili sintetičkim dodirom predmeta osoba oštećenog vida na koži dobija dvodimenzijalnu sliku kao cjelinu, dok je za trodimenzionalnu sliku obuhvatni dodir, najčešće objema rukama. Pri percepciji oblika i prostornih odnosa osobe oštećenog vida se služe analitičkim dodirom, pri kome prsti i šake u pokretu slijede konture predmeta.
Pripremila: Anđela Dragović
Podgorica, 10.12.2020.
*Zahvaljujem se tiflolozima: Zorici Tončić i Sanji Pešić na saradnji prilikom realizacije seminara
i treninga, tekstova na temu “Orjentacija i kretanje osoba oštećenog vida”.
