U doba pandemije “COVID-19”, koja traje više od 12 mjeseci, veći dio nastave i školskih časova održani su online. Bilo je perioda, do duše, oni su znatno kraće trajali, kada je nastava održavana unutar škole i učionica, ali ne za sve učenike i ne u punom trajanju časa od 45 minuta. Ovaj period traje i suviše dugo, trpe, pate i dovijaju se na razne načine svi: učenici, nastavnici, roditelji, cijela društvena zajednica.
Online nastava i nastavni sadržaji koji se emituju putem interneta i televizije, u većoj mjeri su nepristupačni za učenike/ce oštećenog vida, naročito za one koji sami prate nastavu od kuće, a i za roditelje/staratelje oštećenog vida.
Važno je navesti da bi svi obrazovni materijali, audio-video fajlovi i informacije, koje se objavljuju putem televizije i interneta, morali biti kreirani na način da budu dostupni, odnosno prilagođeni čitačima ekrana kompjutera i telefona za osobe oštećenog vida. Takođe, video materijali na kojima se nalaze fotografije, grafikoni i sl, trebali bi biti objašnjeni (predstavljeni) učenicima oštećenog vida narativnim putem – tzv. audio-deskripcijom, što danas još uvijek nije slučaj.
S obzirom na činjenicu da i učenici i roditelji oštećenog vida prate nastavu preko TV ekrana ili interneta, a asistenti u nastavi nijesu prisutni u domovima učenika tokom aktuelne pandemije, dok su njihovi roditelji na poslu, svakodnevno se događa barijera, odnosno problem i nemogućnost da dijete oštećenog vida prati nastavu. Npr. učitelji/nastavnici često govore: “kao što vidite na ekranu”, “kao što vidite na slici”. Predlažemo korigovanje takvih video snimaka, na način što bi slika na ekranu ostala nepromijenjena, samo što bi učitelj/odnosno nastavnik “izgovorio/predstavio/dočarao” ono što piše na ekranu, kako bi i djeca oštećenog vida, ali i druga djeca koja imaju poteškoće prilikom čitanja, mogla samostalno pratiti nastavu, raditi svoje domaće zadatke bez čekanja na povratak roditelja sa posla. Umjesto da i ova djeca rade samostalno domaće zadatke i budu ravnopravna u procesu obrazovanja, pomaci na ovom polju događaju se izuzetno sporo i otežano u našoj zemlji.
S druge strane, roditelji/staratelji oštećenog vida, djeci ne mogu adekvatno prenijeti znanje i pomoći u sticanju znanja usled nepristupačnosti pomenutih sadržaja.
Ni ne pomišlja se na mogućnost da među nastavnim osobljem može biti i osoba potpuno ili djelimično oštećenog vida, koja ne može ispratiti šta su kolege/inice pripremile za određenu nastavnu jedinicu.
Dakle, u skladu sa članovima Konvencije o pravima lica sa invaliditetom i Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, informacije moraju biti pristupačne, odnosno čitljive za sve, u pristupačnim formatima.
Programi, uređaji, omogućavaju potpunu i pravovremenu informisanost, ukoliko su informacije kreirane u skladu sa Smjernicama i standardima za e-pristupačnost, koje je u saradnji sa nama i
Udruženjem mladih objavilo Ministarstvo javne uprave, a možete ih naći i na sljedećim adresama:
http://www.mju.gov.me/ResourceManager/FileDownload.aspx?rid=291138&rType=2&file=Smj
http://www.mju.gov.me/ResourceManager/FileDownload.aspx?rid=370453&rType=2&file=Smj
Savez slijepih je tokom pandemije COVID19 reagovao u nekolika navrata, a poslednje reagovanje možete naći na sledećem linku: https://ss-cg.org/?p=1161 – Digitalizacija obrazovanja mora obuhvatiti i pristupačnost online nastave, literature i drugih obrazovnih materijala đacima oštećenog vida.
