Obaveza obilježavanja informacija o proizvodima na brajevom pismu je propisana Zakonom o zaštiti potrošača kojeg je Skupština Crne Gore usvojila 23. decembra 2013. godine. Ovu obavezu nije sadržao tekst predloga zakona, što znači da je nije predložila Vlada kao predlagač zakona, već je proizvod amandmanskog djelovanja poslanika Liberalne partije Andrije Popovića. Amandman se odnosio na Član 7. Zakona koji se odnosi na obavještenje o robi i uslugama i koji je glasio:
(1) Trgovac ne smije da stavi u promet robu na kojoj nije istaknuto obavještenje sa podacima o robi (u daljem tekstu: obavještenje o robi), u skladu sa zakonom.
(2) Trgovac je obavezan da vidno istakne obavještenje o sadržaju GMO (genetski modifikovanih organizama) u proizvodima koji služe za Ijudsku ishranu. Isto obavještenje je dužno da istakne i kod proizvoda namijenjenih za prehranu domaćih životinja ili njihov uzgoj;
(3) Ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, obavještenje o robi obavezno sadrži:
1) naziv pod kojim se roba prodaje i trgovačko ime, ako postoji;
2) naziv i sjedište proizvođača;
3) naziv i sjedište uvoznika, ako se radi o robi iz uvoza;
4) naziv države porijekla robe;
5) podatke o količini, sastavu, kvalitetu, tipu i modelu robe, datumu proizvodnje i roku upotrebe, načinu upotrebe, održavanju i čuvanju robe i upozorenje o mogućim rizicima vezanim za pravilnu i nepravilnu upotrebu robe, u zavisnosti od prirode robe.
(4) Podaci u obavještenju o robi moraju biti odštampani, napisani čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivim štampanim slovima na crnogorskom jeziku.
(5) Zabranjeno je uklanjanje ili mijenjanje podataka iz obavještenja o robi, kao i isticanje neistinitih podataka.
(6) Odredbe st. 1 do 4 ovog člana primjenjuju se i na usluge, na način da se obavještenje o uslugama, uključujući i upozorenja o rizicima koji su povezani sa pružanjem usluge ističe na mjestu pružanja, ponude usluge ili na drugi potrošaču dostupan način.
Amandmanom je dopunjen stav 4. navedenog Člana riječima: kao i na odgovarajućem znakovnom jeziku koji koriste slabovide osobe. Osim Člana 7., amandmanski je djelovao i na Član 12. Stav 2. Koji je glasio:
2. Cijena se ističe odštampano u jasno vidljivoj veličini, koja ne može dovesti potrošača do zablude na koju se robu odnosi, kao i na odgovarajućem znakovnom jeziku koji koriste slabovide osobe, pri čemu istaknuta cijena ne smije da oštećuje robu.
Same formulacije amandmana u kojima se koristi izraz odgovarajući znakovni jezik za slabovide osobe, a ne Brajevo pismo, pokazuje da je poslanik Popović imao isključivo dobru namjeru da bar malo doprinese kvalitetu života osoba sa oštećenim vidom, ali vjerovatno nije bio svjestan da zapravo predlaže jedno revolucionarno pravo u oblasti prava potrošača, kao i na koliki će otpor trgovaca naići ova zakonska norma. Obilježavanje informacija o proizvodima na Brajevom pismu je revolucionarno pravo potrošača zbog toga što je po našim saznanjima, Crna Gora jedina država u Evropi koja u Zakonu o zaštiti potrošača sadrži ovakvu obavezu trgovaca odnosno pravo potrošača s oštećenim vidom. Ovo ne znači da u drugim državama ne postoje proizvodi čiji je naziv obilježen na Brajevom pismu, naprotiv, ali je to izraz društveno odgovornog poslovanja proizvođača i trgovaca, a ne zakonska obaveza.
S druge strane ova obaveza je naišla na ogromno negodovanje trgovaca u Crnoj Gori koji su i prije stupanja na snagu zakona (primjena je bila propisana za 1. jul 2014. godine) odlučili da je neće primjenjivati i to zbog po njima dva ključna razloga. Prvi je da je obilježavanje na Brajevom pismu tehnički neizvodljivo, a drugi da je to biznis barijera za njihovo poslovanje.
Savez slijepih Crne Gore se kao zainteresovana strana odmah uključio u javnu debatu u vezi sa ovom obavezom trgovaca i ponudio trgovcima svoje tehničke kapacitete za ispunjavanje zakonske obaveze i to po cijenama koje nikako ne mogu biti biznis barijera jer je trošak obilježavanja jednog artikla u prosjeku oko 1,50 euro centa.
Nažalost, trgovci nijesu željeli da primjenjuju zakon već su tražili brisanje ove norme, ali je nakon godinu dana pregovaranja, u julu 2015. godine, kao mjera kompromisa došlo do izmjene Zakona kojom je obaveza obilježavanja informacija o proizvodima na Brajevom pismu iz Člana 7. umanjena na način da se ne odnosi na sve proizvode koji su u prometu već da će Ministarstvo ekonomije koje je bilo nadležno donijeti podzakonski akt kojim će se definisati vrsta proizvoda i način obilježavanja proizvoda na Brajevom pismu, a obaveza isticanja cijena na brajevom pismu iz Člana 12. Stav 2. je izbrisana.
Iako smo očekivali da će nakon ovih izmjena Zakona, Ministarstvo u zakonskom roku donijeti podzakonski akt, a trgovci biti konstruktivna strana u tom procesu, zapravo je prvi od četiri do sada usvojena Pravilnika donešen tek 28. juna 2016. godine odnosno dvije i po godine nakon usvajanja Zakona i dvije godine od početka njegove primjene, a trgovci su i tada, ali nažalost i danas isključivo destruktivna strana koja insistira jedino na brisanju propisane obaveze.
Prvim Pravilnikom o listi proizvoda i načinu isticanja obavještenja o robi na Brajevom pismu, od 28. juna 2016. godine propisana je lista proizvoda:
Član 2.
Proizvodi, za koje se obavještenja o robi ističu na Brajevom pismu su:
1) šampon zapremine veće od 0,5 litara i 2) tečni deterdžent zapremine veće od 0,5 litara.
Član 3.
Podaci u obavještenju o robi na određenim proizvodima ističu se na Brajevom pismu jasno nedvosmisleno, razumljivo i lako dostupno slabovidim licima koja se služe Brajevim pismom, i koji ne dovode u zabludu potrošača u pogledu robe na koju se odnosi.
Nakon deset mjeseci, 27. aprila 2017. godine, Pravilnik je pretrpio prve izmjene Član 2.
Proizvodi za koje se obavještenja o robi ističu na Brajevom pismu su:
1) tečni šampon za pranje kose, zapremine veće od 0,5 litara; i
2) tečni deterdžent za pranje veša i suđa, zapremine veće od 0,5 litara.
Član 3.
Podaci u obavještenju o robi na proizvodima iz člana 2 ovog pravilnika, ističu se na Brajevom pismu jasno, nedvosmisleno, razumljivo i lako dostupno slabovidim licima koja se služe Brajevim pismom i na način da ne dovodi u zabludu potrošača u pogledu robe na koju se odnosi. U prodajnim objektima čija je površina veća od 500 m 2 , trgovac treba da istakne obavještenje o robi na Brajevom pismu na minimum petini proizvoda iz člana 2 ovog pravilnika.
Ovakvim Pravilnikom izvršena je neposredna diskriminacija sa sljedećih razloga. U svim djelovima grada, nema velikih prodajnih objekata, pa ko hoće da kupi navedene proizvode, mora platiti usluge taksi prevoza do velikog marketa, čime se povećavaju troškovi ovih osoba. Takođe, manje opštine u Crnoj Gori, poput: Šavnika, Plužina, Petnjice, Plava, Gusinja i drugih, uopšte nemaju velike markete, te se tako osobe s oštećenim vidom koje stanuju na ovim područjima sasvim otvoreno i direktno diskriminišu i izlažu dodatnim troškovima, ukoliko žele kupiti proizvode obilježene Brajevim pismom. Zašto samo šamponi i tečni deterdženti preko 0.5 l?
Ovakvo rješenje sužava pravo na izbor proizvoda. Pritom, veliki marketi su neprilagođeni za samostalno kretanje osoba sa teškim oštećenjem vida, usljed nepostojanja taktilnih traka vodilja, a određivanje zapremine proizvoda veća od 0,5 litara onemogućava osobu sa oštećenim vidom da vrši izbor proizvoda, jer svih proizvoda nema u navedenoj zapremini. Kad bi ih i bilo, cijena bi bila veća, što je u suprotnosti sa članom 21 Zakona o ratifikaciji UN Konvencije o pravima lica sa invaliditetom.
Nakon što je Ombudsman dao mišljenje da je drugi Pravilnik iz 2017. godine diskriminatoran u julu 2019. godine, Pravilnik je pretrpio izmjene u pogledu liste proizvoda, kao i ograničenjima, te su diskriminatorne norme izbrisane.
Član 1.
U Pravilniku o listi proizvoda, načinu isticanja i vrsti objekata u kojima se ističu obavještenja o
robi na Brajevom pismu ("Službeni list CG", broj 30/17) član 2 mijenja se i glasi:
„Proizvodi za koje se obavještenja o robi ističu na Brajevom pismu su:
1) sredstva za ličnu higijenu;
2) sredstva za higijenu prostora.“.
Član 2.
U članu 3. stav 2 mijenja se i glasi:
„U prodajnim objektima u kojima se nalaze proizvodi iz člana 2 ovog pravilnika, trgovac treba
da:
1) istakne obavještenje na Brajevom pismu na minimum 50% proizvoda;
2) obezbijedi da u prvom redu izloženih proizvoda na polici, bude izložen najmanje jedan artikal sa nazivom proizvoda na Brajevom pismu.“.
Navedena rješenja, iako nijesu bila najbolja, bila su prilično unaprijeđena u odnosu na danas važeći Pravilnik, kojeg je resorno Ministarstvo donijelo u tajnosti, mimo ustaljenih procedura i pravila, bez konsultacija sa većinom članova radne grupe koju je Ministarstvo formiralo kako bi se nastavio dijalog zainteresovanih strana u cilju izrade teksta Pravilnika koji bi imao njihovu podršku. Svrha formiranja radne grupe trebala je biti da unaprijedi dotadašnja rješenja, a ne da ih vrati više koraka unazad i da ponovo diskriminiše ovu populaciju potrošača. Članovi Radne grupe su izgleda bili izabrani samo fiktivno i to svega deset dana prije (Radna grupa je formirana 24. februara 2020. godine) nego što je Ministarstvo ekonomije, samovoljno i bez konsultacija sa članovima radne grupe, donijelo „novi/stari“ Pravilnik.
Zbog neposredne i ponovljene diskriminacije u Pravilniku o listi proizvoda, načinu isticanja i vrsti objekata u kojima se ističu obavještenja o robi na Brajevom pismu, Savez slijepih se ponovo obratio instituciji Zaštitnika, koja je 18. januara 2021. godine donijela novo mišljenje, odnosno preporuku, kojom je utvrđena neposredna i ponovljena diskriminacija u odnosu na potrošače oštećenog vida. Preporuka je upućena Ministarstvu ekonomskog razvoja, koje je dužno, u roku od 60 dana od dana prijema Mišljenja, dostaviti izvještaj o radnjama i mjerama preduzetim radi izvršenja preporuke institucije Zaštitnika.
Nadamo se da će Ministarstvo ekonomskog razvoja konačno donijeti podzakonski akt koji će obezbijediti punu primjenu obilježavanja informacija o proizvodima na Brajevom pismu, a u narednim tekstovima ćemo vas upoznati sa dosadašnjom primjenom ove zakonske obaveze.
