Kad pomislim na integraciju Crne Gore u Evropsku uniju, u posljednje vrijeme mi sve \u010de\u0161\u0107e padne na pamet ne tako davni, po malo banalan doga\u0111aj, kada sam koleginicu iz jedne institucije pitala: \u201cKako je, \u0160to ima?”, a ona u brzini odgovara: \u201cEvo ne pitaj, donosimo 20 i kusur pravilnika, uskla\u0111ujemo ih, dako i mi u\u0111emo u Evropsku uniju\u201c. Uz smijeh nastavlja: \u201cMi ne\u0107emo u\u0107i u Evropsku uniju, nas \u0107e da unesu tamo, ahahahahahahaha\u201c. Ovo \u201eda \u010de da nas unesu u EU\u201c, je izgovorila opona\u0161aju\u0107i rukama, kao da joj je u naru\u010dju malo ve\u0107e dijete. Kad se u brzom hodu okrenula prema meni i izgovorila to isto, ruke su joj bile prema naprijed, savijene pod pravim uglom. Tad je izgledala kao da na rukama dr\u017ei tacnu sa dvije turske, pardon kuvane kafe, jedna sla\u0111a, druga sigurno bez cukra i dvije \u010da\u0161e vode s \u010desme.<\/p>\n
Od tad kad se god pomene bilo \u0161to vezano za ulazak Crne Gore u EU, bilo da je zatvaranje pregovara\u010dkih poglavlja ili ne\u0161to sli\u010dno, ja zamislim baku Antonidu Vasiljevnu iz \u201eKockara\u201c, \u00a0od Dostojevskog kako je nose sve u naslonja\u010du. Ona je sva u svili i \u010dipkama, bu\u010dna, bogata, hrabra i samovoljna, direktna, iskrena, ma\u0161e rukama i nare\u0111uje, rasipa pare i niko joj ni\u0161ta ne mo\u017ee. Njen invaliditet niko ne postavlja kao pote\u0161ko\u0107u, jer je bogata, ima sluge, kojima je du\u017enost da je nose.<\/p>\n
No, kad se moje misli samo malo uozbilje, shvatim da bi Crnu Goru na nosilima bolje predstavio visoki, stasiti, mi\u0161i\u0107avi momak, non\u0161alantnog stava i ignorantskog odnosa prema obavezama, koji je \u201epa'\u201c na skijanju ili mu se okrenuo \u010detvoroto\u010dka\u0161 dok je s dru\u0161tvom ludovao, pa je ki\u010dmu povrijedio ili jo\u0161 gore, imao je udes, pa je noge nagrdio i sad je tu. Zavisi od dobre volje porodice i prijatelja, i razmi\u0161lja o onome o \u010demu \u010dovjek bez invaliditeta ne mora da lomi glavu.<\/p>\n
<\/p>\n
Sve do tad, moja prva asocijacija na pristupanje Crne Gore u EU je bilo sasvim ne\u0161to bezazleno i pristojno. Po srijedi je bio televizijski prilog vjerovatno sa dnevnika, u kom tada\u0161nja Ministarka evropskih integracija Prof. Dr. Gordana \u0110urovi\u0107, s entuzijazmom, govori o podno\u0161enju zahtjeva za kandidaturu za \u010dlanstvo u EU sa iskrenom namjerom da mi, kao gra\u0111anke i gra\u0111ani shvatimo zna\u010daj procesa pridru\u017eivanja Crne Gore. Za ranu tinejd\u017eerku ulazak u EU je djelovao kao ne\u0161to \u0161to se podrazumijeva. Mislila sam da ako smo mi ve\u0107 sad teritorijalno dio evropskog kontinenta, logi\u010dno je da pripadamo, shodno tome i evropskoj zajednici. Prema evropskom putu Crne Gore se tad gledalo sa ozbiljno\u0161\u0107u i strahopo\u0161tovanjem .<\/p>\n
U me\u0111uvremenu, okolnosti su se mijenjale, do\u0161lo je do previranja na me\u0111unarodnom planu, pa i kod nas i tako za nas Evropska unija vi\u0161e nije dr\u017eavno opredijeljenje, ve\u0107 potreba, skloni\u0161te, jedini pravi izlaz, sve druga\u010dije od toga bi bilo ravno tome da onog stasitog momka od prije stavimo u \u010detri zida da sjedi i da ga ni\u0161ta ni o \u010demu ne pitamo, jer ima invaliditet – ne mo\u017ee da hoda, nije sposoban da se brine o sebi i da vlada sobom, i na koncu \u0161to \u0107e kome takav.<\/p>\n
I eto sad nas nose na nosa\u010dima uslijed ste\u010denog invaliditeta, o\u010digledno nekog fizi\u010dkog. Pitam se ima li Evropska unija razumijevanja za razli\u010ditosti te vrste, da li je inkluzivna?<\/p>\n
Pa jeste. Dodu\u0161e, izvjesno je da nam ne\u0107e biti obezbije\u0111en pristup liftom kako je po Konvenciji UN o pravima OSI propisano, ali unije\u0107e nas rukama na snagu i to je ok. Nije nama do sopstvenog ugleda i integriteta previ\u0161e, sve dok su tu EU fondovi.<\/p>\n
Nije Crnoj Gori ni do kvaliteta \u017eivota ni do dostojanstva sopstvenih gra\u0111anki i gra\u0111ana pretjerano. I dalje su rijetke institucije u Crnoj Gori koje su u potpunosti pristupa\u010dne za lica s invaliditetom. Za osobe sa o\u0161te\u0107enjem vida nije uspostavljena pristupa\u010dnost komunikacija i informacija ni djelimi\u010dno. Kao na primjer podizanje gotovine sa bankomata bez asistencije osobe od povjerenja, kupovina online karata. Tako\u0111e navika parkiranja automobila na trotoarima nije ba\u0161 evropska.<\/p>\n
I gdje smo mi osobe o\u0161te\u0107enog vida u svemu tome?<\/p>\n
Tu smo mi, negdje u paketu sa prividnim reformskim procesima u gomili direktiva koje treba inkorporisati u doma\u0107e zakonodavstvo. Me\u0111utim, ne smatram to lo\u0161im. Prednost jeste u tome \u0161to \u0107e se direktive koje su afirmativne i pobolj\u0161avaju svakodnevni \u017eivot OSI, implementirati i bez toga da li su donosioci odluka dr\u017eave kandidatkinje saglasni s tim, jer smo posljednjih godina na svojoj ko\u017ei osjetili da im nije ba\u0161 do na\u0161e dobrobiti.<\/p>\n
Bilo kako bilo, zavr\u0161i\u0107emo pozitivno, stoga istrajno vjerujem da EU ima kapacitete da onome momku s po\u010detka omogu\u0107i sva potrebna pomagala i asistivne tehnologije da \u017eivi samostalno, dugo i u zdravlju do kraja \u017eivota.<\/p>\n
<\/p>\n
Autorka teksta: Dunja Samard\u017ei\u0107, pravnica<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kad pomislim na integraciju Crne Gore u Evropsku uniju, u posljednje vrijeme mi sve \u010de\u0161\u0107e padne na pamet ne tako davni, po malo banalan doga\u0111aj,…<\/p>\n