{"id":5359,"date":"2025-12-15T11:15:51","date_gmt":"2025-12-15T11:15:51","guid":{"rendered":"https:\/\/ss-cg.org\/?p=5359"},"modified":"2025-12-15T11:41:21","modified_gmt":"2025-12-15T11:41:21","slug":"5359","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ss-cg.org\/?p=5359","title":{"rendered":"Kada se prepreke ne zaobilaze, ve\u0107 savladavaju: pri\u010da Alekse Marseni\u0107a"},"content":{"rendered":"

Ovom prilikom smo razgovarali sa Aleksom Marseni\u0107em, diplomiranim strukovnim fizioterapeutom iz Berana, ljubiteljem automobilizma i putovanja. Prezentovao nam je svoj put od obrazovanja ka zaposlenju, kao i prepreke sa kojima se susretao na tom putu. Aleksa je poslao sna\u017enu poruku nezaposlenih osobama s invaliditetom, a cijeli intervju mo\u017eete pro\u010ditati u nastavku.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o sebi, svom djetinjstvu i samom toku svog obrazovanja?<\/strong><\/p>\n

ALEKSA: “Moje ime je Aleksa i dolazim iz Berana. Obzirom da sam osoba o\u0161te\u0107enog vida, nijesam imao nikakvih problema do svoje 16. godine kada po\u010dinje drasti\u010dno da mi opada vid. Mogu re\u0107i da sam imao sre\u0107no djetinjstvo i sasvim normalno odrastanje. Srednjo\u0161kolsko obrazovanje sam stekao u Elektrotehni\u010dkoj \u0161koli u Beranama, smjer ra\u010dunari. Nakon toga odlu\u010dujem da upi\u0161em Visoku sportsko-zdravstvenu \u0161kolu u Beogradu, smjer strukovni fizioterapeut, i ba\u0161 u tom periodu gubim i one ostatke vida koje sam do tada imao. To je bio veoma te\u017eak period za mene, obzirom da sam bio svijestan da \u0107u uskoro i potpuno da ostanem bez vida. Tokom samih studija, na moju veliku sre\u0107u, imao sam dobrog drugara koji mi je svu potrebnu literaturu snimao i na taj na\u010din sam u\u010dio i spremao ispite. Tako\u0111e, moram da naglasim da sam imao odli\u010dne profesore koji su imali puno razumjevanja i umnogome su mi pomogli da zavr\u0161im studije. Sigurno da sami proces obrazovanja nije bio lak, susretao sam se sa mnogim problemima, ali sam uspio da istrajem u svojoj namjeri i ispunim zacrtani cilj.”<\/em><\/p>\n

Za\u0161to ste se odlu\u010dili da upi\u0161ete Visoku sportsko-zdravstvenu \u0161kolu u Beogradu?<\/p>\n

ALEKSA: “Iskreno re\u010deno, da nijesam izgubio vid nikada ne bih upisao \u0161kolu za strukovnog fizioterapeuta. Me\u0111utim, bio sam primoran da upi\u0161em ne\u0161to \u0161to bih u budu\u0107nosti mogao da radim kao osoba o\u0161te\u0107enog vida. Vje\u017ebe sa pacijentima, masa\u017ee, fizikalne terapije su poslovi za koje sam se kroz svoje \u0161kolovanje osposobio i koje sam vremenom zavolio.”\u00a0<\/em><\/p>\n

Nakon zavr\u0161enog \u0161kolovanja u Beogradu, vra\u0107ate se u Berane, recite nam za\u0161to ste se odlu\u010dili za svoj rodni grad pored Beograda ili pak Podgorice s obzirom da u ovim gradovima ima vi\u0161e mogu\u0107nosti za zaposlenje i samo napredovanje?<\/p>\n

ALEKSA: “To je ta\u010dno, me\u0111utim, Beograd i Podgorica su veoma skupi gradovi i te\u0161ko bih imao pristojan \u017eivot s obzirom da bih sa jednom platom morao da pla\u0107am stan, da\u017ebine, prevoz, literaturu i ostale potrebe. Izabrao sam Berane, svoj rodni grad, Iz razloga \u0161to je neuporedivo manji od Beograda ili Podgorice, i \u0161to je to grad koji poznajem vizuelno odnosno poznajem strukturu grada, kao i njegove ulice iz vremena dok sam imao dobre ostatke vida. Tako\u0111e sam imao i rije\u0161eno stambeno pitanje, \u0161to je jedan od glavnih preduslova za samostalan \u017eivot aktivne mlade osobe.”<\/em><\/p>\n

Gdje ste odradili pripravni\u010dki sta\u017e?<\/p>\n

ALEKSA: “Pripravni\u010dki sam odradio djelimi\u010dno u Beogradu, ta\u010dnije u Domu zdravlja \u010cukarica, a djelimi\u010dno u beranskoj bolnici. Moram da istaknem da su ljudi bili u po\u010detku malo skepti\u010dni kada je u pitanju obavljanje mojih radnih zadataka, pratili su svaki moj pokret, pla\u0161ili su se da se ne udarim, da ne padnem, ali kada su uvidjeli da sam samostalan i da funkcioni\u0161em normalno te predrasude su u znatnoj mjeri bile umanjene.”<\/em><\/p>\n

U kom pravcu su se razvijali Va\u0161i radni anga\u017emani?<\/p>\n

ALEKSA: “Nakon \u0161to sam zavr\u0161io pripravni\u010dki sta\u017e i polo\u017eio dr\u017eavni ispit, \u010dekao sam posao, al posla nije bilo. Me\u0111utim, anga\u017eovan sam na projekatu Saveza slijepih Crne Gore, koji se bavi zapo\u0161ljavanjem osoba sa invaliditetom, na kome sam radio 6 mjeseci. Tako\u0111e, volontirao sam \u010detiri mjeseca u bolnici, gdje nijesam nai\u0161ao na razumjevanje nadre\u0111enih da ostanem i zasnujem radni odnos, ve\u0107 su na tom radnom mjestu zaposlili drugu osobu.”<\/em><\/p>\n

Mo\u017eete li nam opisati svoje radne zadatke koje trenutno obavljate tj. koje radno mjesto pokrivate?<\/p>\n

ALEKSA: “Moje radno mjesto jeste strukovni fizioterapeut \u2013 maser, s tim \u0161to trenutno pokrivam i poziciju \u0161efa ambulante. Mnogo mi poma\u017eu i moje koleginice koje rade sa mnom i koje zakazuju masa\u017ee i vje\u017ebe u zavisnosti od potrebe samih pacijenata i obima posla. U sklopu ambulante imam posebnu prostoriju u kojoj obavljam svoje radne zadatke, kao \u0161to su rad sa pacijentima, vje\u017ebe, masa\u017ee, fizikalne terapije i sli\u010dno.”<\/em><\/p>\n

Da li se mo\u017eete osvrnuti na komunikaciju sa poslodavcima i samim kolegama, i da li ste do sada nailazili na neku vrstu diskriminacije u radnom okru\u017eenju?<\/p>\n

ALEKSA: “\u0160to se ti\u010de same diskriminacije, nju sam do\u017eivio u Op\u0161toj bolnici u Beranama. Tada\u0161nji direktor je smatrao da ja ne mogu da radim ovaj posao i bio je ubje\u0111en u to. Kroz samu komunikaciju sa njim uvidio sam da prije svega nije htio da me saslu\u0161a dok sam izlagao svoju biografiju i radna iskustva, te sam stoga zaklju\u010dio da nije bio problem u mojoj nestru\u010dnosti ve\u0107 u tome \u0161to sam osoba o\u0161te\u0107enog vida. Me\u0111utim, u Sportskom centru sam imao sasvim druga\u010dije iskustvo odnosno imao sam savr\u0161enu komunikaciju sa direktorom. Nikada mi se nije mije\u0161ao u posao, \u010dak \u0161to vi\u0161e, uvijek je htio da mi pomogne i iza\u0111e maksimalno u susret, tako da sam po tom pitanju imao \u201codrije\u0161ene ruke\u201d i veliko povjerenje kako direktora, tako i drugih zaposlenih.<\/em><\/p>\n

Kada govorimo o samim pacijentima, u po\u010detku sam imao jedan slu\u010daj za koji smatram da nije bilo diskriminacije, ali je bila prisutna neka vrsta predrasude odnosno neprijatnosti. Naime, do\u0161le su dvije mlade djevojke da se masiraju istovremeno, jedna je krenula kod mene, a druga kod koleginice. Prije nego \u0161to sam krenuo sa radom, odnosno da masiram doti\u010dnu pacijentkinju, ja sam je upozorio da sam osoba o\u0161te\u0107enog vida, jer to uvijek praktikujem iz razloga jer \u017eelim da upozorim ljude \u010disto informativno. Ona je bila blago re\u010deno zate\u010dena i zbunjena, i tra\u017eila je da je masira druga koleginica. Ja sam odreagovao sasvim normalno jer svako ima pravo na izbor odnosno da dobije za svoj novac ono \u0161to tra\u017ei i \u017eeli. Nakon odre\u0111enog vremena, ipak je odlu\u010dila da je ja izmasiram i bila je odu\u0161evljena. Kazala je da je pogrije\u0161ila i od tada uvijek tra\u017ei da se masira kod mene. To je jedna interesantna situacija koja mi se desila na samom po\u010detku, a koju sam ovom prilikom podjelio sa vama.”\u00a0<\/em><\/p>\n

Da li nam mo\u017eete ukazati na barijere i prepreke sa kojima se susre\u0107ete u svom rodnom gradu?<\/p>\n

ALEKSA: “Smatram da su ljudi u Beranama mnogo dobri i da neke stvari rade nesvijesno, na primjer parkiraju auta na trotoare, ka\u017eu ili urade ne\u0161to iz svakodnevne navike, mada u poslednje vrijeme se mijenja svijest ljudi, kao i svijest samog dru\u0161tva. Ranije sam imao osje\u0107aj da se svaki moj pokret prati. Ljudi su stalno o\u010dekivali da \u0107e ne\u0161to da se desi, da \u0107u da padnem u svakom momentu, da sru\u0161im kafu sa stola, da udarim u ne\u0161to ili u nekog, ali u poslednje vrijeme i to se mijenja. Sada se mnogo manje vodi ra\u010duna o tome. Kada u\u0111em u kafi\u0107 ljudi prosto ne obra\u0107aju pa\u017enju na mene. \u010covjek sa bijelim \u0161tapom postaje normalna pojava i samim tim dru\u0161tvo se dosta prilagodilo takvim situacijama.<\/em><\/p>\n

Kada govorimo o fizi\u010dkim barijerama u Beranama, svakako je bolje nego \u0161to je bilo al ima jo\u0161 dosta da se radi. Niske reklame, neobezbje\u0111ene rupe kada se izvode gra\u0111evinski radovi, nedostatak taktilnih staza na javnim povr\u0161inama i u institucijama su samo neki od problema sa kojima se osoba o\u0161te\u0107enog vida susre\u0107e u svakodnevnom funkcionisanju kada je u pitanju slobodno kretanje kroz Berane<\/em>.”<\/p>\n

Koja je Va\u0161a poruka nezaposlenim OSI koji tra\u017ee posao?<\/p>\n

ALEKSA: “Poru\u010dujem im da se trude da zavr\u0161e \u0161kolu odnosno da se obrazuju, da konstantno tra\u017ee posao jer niko ne mo\u017ee bolje znati kakve sposobnosti posjedujete i koja vam prava pripadaju. Treba da se bore, da budu istrajni, a da poslodavci sa druge strane pru\u017ee \u0161ansu osobama sa invaliditetom kako bi to njihovo znanje do\u0161lo do izra\u017eaja.”<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Projekat “YOUTH IMPACT” sufinansira Evropska unija. Izra\u017eeni stavovi i mi\u0161ljenja vlasni\u0161tvo su Saveza slijepih Crne Gore i ne odra\u017eavaju nu\u017eno stavove Evropske unije ili EACEA-e. Ni Evropska unija ni tijelo koje dodjeljuje podr\u0161ku ne mogu se smatrati odgovornima za njih.\u201d<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovom prilikom smo razgovarali sa Aleksom Marseni\u0107em, diplomiranim strukovnim fizioterapeutom iz Berana, ljubiteljem automobilizma i putovanja. Prezentovao nam je svoj put od obrazovanja ka zaposlenju,…<\/p>\n

Op\u0161irnijeKada se prepreke ne zaobilaze, ve\u0107 savladavaju: pri\u010da Alekse Marseni\u0107a<\/span><\/a><\/div>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":5201,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[1685,470,28,124,1575],"class_list":["post-5359","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktuelnosti","tag-aleksa-marsenic","tag-kampanja","tag-osi","tag-osobe-ostecenog-vida","tag-youth-impact","ratio-2-1","entry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5359","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5359"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5359\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5363,"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5359\/revisions\/5363"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5201"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5359"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5359"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ss-cg.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5359"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}